Što se događalo u V.a na satu obrade lektire? Što je učiteljica Marlena Beus htjela postići? Je li izazov u današnjem vremenu motivirati učenike da čitaju? S ovim pristupom je uspjela, zar ne?
„Na početku veljače učenici V.a dobili su lektiru Pustolovine Toma Sawyera. Razočaranje na njihovim licima bilo je očito, ugledavši broj stranica koje trebaju pročitati. Uzaludan je bio sav moj motivirajući govor. Nezadovoljstvo lektirom bilo je očito.
Tijekom veljače smo povremeno razgovarali o lektiri. Pozitivnih komentara je bilo vrlo malo. Rijetkim pojedincima, poput Pavla, lektira je bila baš super.
Znala sam da moram nešto učiniti i dokazati im kako svaka pročitana knjiga može biti zanimljiva, ako joj pristupimo na drugačiji način.
Kralj veljače je stigao. Vrijeme je za lektiru. Konačno će se riješiti Toma i njegovih pustolovina.
Razgovaramo…Vidim, pročitali su, ali ne baš svi. No, to sad nije bitno.
Ostajem čvrsta u odluci da shvate kako se mogu i zabaviti zahvaljujući pročitanoj knjizi i da njihov trud nije uzaludan.
Nastaje opće oduševljenje nakon priopćenja da će raditi u skupinama. Odluka je pala na 4 skupine. Svaka skupina je dobila po 3 događaja, a za svaki trebaju napisati kratak sadržaj, ilustrirati ga i jedan odglumiti (onaj koji se oni kao skupina dogovore).
Konačno petak… Toliko ideja, kreativnosti, rekvizita, pozitivne energije, smijeha i zabave u jednom danu…
Učenici su uživali i sami sebi dokazali kako se svaki trud isplati.“
