Dobra atmosfera, puna šale zadržala se do danas među maturanata koji su 2000. godine završili Srednju strukovnu školu Ruđera Boškovića u Ljubuškom, smjer prodavač. Iako u malom broju ipak su se okupili na 20. obljetnici mature. Ponovno su se našli ispred škole u kojoj su nekad učili, ali ovaj put glavna tema nije bilo školsko gradivo, već prisjećanja na dane kada su koračali hodnicima škole. Pričalo se tko je od koga prepisivao, tko je imao najviše neopravdanih sati, tko se kome sviđao i tako su se s velikom radošću prisjetili nezaboravnih događaja iz školski dana.
Prijateljstvo koje je preraslo u kumstvo
„U razredu nas je bilo trideset, a došlo nas je malo manje od pola. Drugi su u inozemstvu i zbog ove situacije s koronavirusom nisu mogli doći. Ovo je drugi put u 20 godina da smo se sastali. Prvi put prije dvije godine i sada na obljetnicu. Ima ovdje i onih koji se nisu vidjeli godina, a s druge strane ima i nas koji se viđamo svakodnevno. Imam i dvije kumstva koja su nastala zbog srednjoškolskog prijateljstva. Čak smo toliko čvrsto prijateljstvo stvorile da nije bilo razmišljanja i dvojbe tko će biti kuma. Tako da smo ostali čvrsto povezani“, kazala je Emanuela Rašić koja nam je ispričala kako je se bilo lijepo s razrednicom prisjetiti srednjoškolskih dana i kao joj se čini da su oni generacija koja je bila puno povezanija od današnjih srednjoškolaca.
Lijep susret s razrednicom
„Vidite li kako su ove moje učenice prelijepe. Svi su oni posebni, kao i svaka moja generacija. Samo mi je žao što ih nije došlo više. Ovo je prekratak susret za nas. Sve su one uspješne mame i supruge te na svojim poslovima. Ovo je lijep susret. Malo smo razgovarali o onome gdje su sada i što rade, a ovako nekako sam ih i vidjela. Bile su one u to vrijeme djevojčice i kada imaš šesnaest godina ne očekuješ da vidiš neku personalnost“, kazala je njihova razrednica Silvija Granić koja iskreno priznala kako ih nije sve prepoznala jer je u školi radila 41 godinu te je puno generacija ispratila.
„Ali većinu sam prepoznala, solidan je to razred bio, poslijeratni“, zaključila je razrednica Granić koja je nakon susreta sa svojim učenicama otišla na misu zahvale u crkvu sv. Ante na Humac.
Nakon svete mise proslava se nastavlja uz druženje, zabavu i prisjećanje na srednjoškolske dane u prekrasnom i opuštenom ozračju na Bililu.
