Svi misionari i misionarke kada dođu u svoj kraj imaju potrebu i želju odgovoriti na silna pitanja koja im inače upućuju mnogi kroz pismima i poruka. Nije uvijek zgodno jedan na jedan susresti se sa svim ljudima te je najlakše organizirati zajednički događaj druženja na kojem će se sastati veći broj ljudi i tako odgovoriti na najčešća pitanja koja im se postave. Upravo to je učinila misionarka školska sestra franjevka Adriana Galić. Ona je sinoć u crkvi sv. Ante na Humcu okupljenim vjernicima ispričala svoje svjedočanstvo iz misije, nakon kojeg su se uputili u samostanske prostorije gdje su pogledali izložbu dječjih radova njenih učenika iz Konga.
„Tamo djeca ima imaju puno talenata, i jako su nadareni, međutim ti njihovi talenti ne dolaze do izražaja. Niti ih otkrivaju, niti se bave njima. Jer, u nastavi je još uvijek onaj frontalni rad, ali mi pomalo uvodimo grupne radove učenja i surađivanja, zatim međusobnog iznošenja mišljenja, da i oni iskažu svoje želje i znanje te ih podjele jedni s drugima. Zaista su inteligentni, divni i krasni, ali jednostavno nemaju motivaciju završiti osnovno obrazovanje jer nema napretka gdje se zaposliti i što će raditi“, kazala je Adriana o motivima zašto sve ovo radi.
Prisutni su tako imali priliku vidjeti radove njenih srednjoškolaca koji su se potrudili da otkriju svoje talente. Koristili su različite kombinacije olovke, suhe bojice, masne i vodene boje te tako napravili prava mala remek djela. Od dobrovoljnih donacija pomoći će se njihovo školovanje.
„Mi ćemo prvenstveno platiti školovanje djeci, jer 50% djece nema priliku ići školu. Država ne financira profesore. Oni su imali štrajk i škole uopće nisu radile. Roditelji su se pobunili i hoće da djeca idu u školu i da djeci budu bolje te su sami predložili da će plaćati školovanje samo da djeca idu u školu. Međutim, naša škola postaje sve skuplja i sve manje siromaha dolazi u škole i naše sestre su počele plaćati školovanje siromašnih obitelji. Sve što oni zarade nije dovoljno ni za prehranit se. S tim da oni više školuju dečke, a mi želimo pomoći curicama. Želimo im pomoći ne samo da se školuju i nađu posao, nego i da se odazovu Božjem pozivu i dođu u samostan i kako što su sestre pomogle njima da i oni dalje pomažu drugima“, kazala je misionarka Adriana koja je u Ljubuškom završila i osnovnu i srednju školu te u Mostaru studija razredne nastave , a prije odlaska u samostan sestra franjevka Krista Kralja je nekoliko godina u Osnovnoj školi Marka Marulića u Ljubuškom.
Nakon što je ovo ljeto provela u Hercegovini Adriana se ponovno vraća u Kongo gdje se uglavnom posvetili školovanju djece i predaje vjeronauk i engleski jezik na francuskom jeziku u srednjoj katoličkoj školi „ sv. Ante Padovanskog“ .
„Preporučila bih svima da makar jednu godinu života žrtvuju, dođu u misije i osjete iskustvo njihove kulture te osjete njihovu patnju na svojoj koži. Tada će shvatiti da to nije žrtva nego darivanje. Shvatit će da su više dobili nego što ste dali. Ali za sve to potrebna milost Božja, da nam dotakne srce“, zaključila je časna sestra Adriana Galić.
