Župa Vitina na poseban je način obilježila Veliki petak. Veliki broj vjernika sudjelovao je u obredima koje je predvodio fra Franjo Markić, uz pjevanje župnog zbora pod ravnanjem Nikole Bebeka. Pjevana je Muka Gospodinova, a cijela zajednica sabrala se u molitvi i tišini pred križem.
Put križa započeo je na četiri strane župe – Crvkiča strana, Uljevine, Grabovinka i Proboja – gdje su ga predvodili sami župljani, a ostali su se priključivali procesiji.
Procesije su se susrele ispred crkve, gdje su ih dočekali fratri, a župnik fra Dario uputio molitvu i blagoslov. Nakon toga uslijedili su obredi Velikog petka.
U svojoj propovijedi fra Franjo je naglasio da križ ruši logiku ovoga svijeta:
„Krist šuti, prašta i ostaje vjeran. Ljubav koja ide do kraja, pa i onda kada je sve protiv nje – to je nelogična ljubav, ljubav Božja.“
Podsjetio je vjernike da Veliki petak suočava čovjeka s patnjom, ali i pokazuje da Bog ne stoji po strani, nego ulazi u ljudsku bol kako bi bio blizu svakome tko pati. Ohrabrio je župljane da svoje križeve – bilo bolesti, obiteljske brige, osamljenosti ili nepravde – prihvate kao put vjere i nade, jer „iza svakog Velikog Petka stoji jutro Uskrsa“.
Obredi su završeni poljupcem križa, znakom vjere, nade i ljubavi. Vitina je toga dana svjedočila zajedništvu i snazi križa, koji nije kraj nego početak – put prema svjetlu i uskrsnuću.
