Tradicionalnom procesijom i svečanom svetom misom Župa Vitina proslavila je blagdan svoje nebeske suzaštitnice, Male Gospe. Nakon procesije s Gospinim kipom, koja već desetljećima tradicionalno ide oko crkve „grljevačkim putom”, euharistiju je predvodio fra Andrija Majić uz koncelebraciju nekoliko svećenika iz obližnjih župa, među kojima su bili župnik fra Stanko Mabić te župni vikar fra Ivan Boras.
U propovijedi fra Andrija se osvrnuo na odabrano Matejevo evanđelje. Matej u svom evanđelju o rodoslovlju Isusa Krista donosi popis imena. Na tom popisu nalaze se samo četiri žene, a svi ostali su muškarci. Ta četiri ženska imena, Marija prije svega, prije nje Tamara, Rahaba i Ruta, imaju ogromnu ulogu i prednost naspram svih tih imena.
Fra Andrija govori o životu tih žena. Tamara i Rahaba prikazane su kao javne grešnice i bludnice, a ipak imaju veliku ulogu u povijesti spasenja. Njihov grijeh bludnosti je izazivao veliku sramotu koju su htjele otkloniti. Htjele su pobijediti taj grijeh. Preko te loze se rađa Djevica Marija. Iako smo mi kao ljudi slabi i grešni, u srcu puni nečistoće i srama, Bogu smo važni i dobri za velika djela. Bogu ne smeta da iz nas grešnih procvjeta predivan cvijet.
Nadalje spominje Rutu, koja je vrlo mlada ostala bez muža i umjesto da se vrati u obiteljsku kuću, ostaje uz svekrvu. Ruti i njezinoj svekrvi koje zbog svog siromaštva idu kupiti ostatke žita nakon žetilaca Bog šalje milost. Ruta upoznaje muža te iz te loze se rađa Marija, a po njoj Krist.
Ruta se nije stidila kao siromašna, mi se stidimo. Stidimo se biti poniženi i stidimo se onog što jesmo, a stvoreni smo za tako velika djela.
U nastavku spominje svetog Josipa koji ostaje ponizan i prihvaća Mariju u trudnoći. Josip pokazuje kako se u poniznosti rađa nešto božansko, a to je Isus Krist.
Zaključuje da gledajući sve ove likove koji su bili tako grešni, koji su prolili toliko krvi i svojim životom odustali od Boga, Bog izabire i povjerava im veliko otajstvo, da odgajaju i čuvaju te donesu Isusa Krista.
Kad pobjeđujemo svoju sramotu, svoj grijeh, tad se iz nas rađa nešto božanstveno. Tad smo mi ljudi oni koji rađamo Krista svijetu. To je zapravo i uloga nas kao kršćana.
Poentira da ne smijemo dopustiti da na popisu svetih ne piše naše ime. Radujmo se što možemo darovati Krista.
Na kraju euharistijskog slavlja župnik fra Stanko zahvalio je vjernicima što su se odazvali u velikom broju i sudjelovali u proslavi suzaštitnice, a posebno je zahvalio fra Andriji na ohrabrujućim riječima i savjetima kako ići Marijinim putom i darovati Krista.
Vrijedno je spomenuti da su se vjernici za proslavu Male Gospe pripremali trodnevnicama koje su predvodili: fra Ante Vukoja, fra Marko Bandić te fra Franjo Markić.
Inače, župa u Vitini za svog zaštitnika ima, u našim krajevima, slabo poznatog sveca Paškala Bajlonskog, poniznog franjevačkog brata iz 16. stoljeća koji se još naziva serafom euharistije. Za svoju sužaštitnicu odabrali su Malu Gospu čijem se zagovoru utječu ne samo Vitinjani već i hodočasnici iz drugih župa.