Put u prošlost, učiteljica Anja Spajić i IV.c – Projektna nastava
Pročitajte kako su se učenici pripremali, pogledajte fotogaleriju te njihov video u kojem su sve to prezentirali na sljedećem linku:
Bravo za naš 4.c i njihovu učiteljicu!
Projektna nastava je oblik nastave koji navodi učenike na samostalno istraživanje te rješavanje problema, koristeći pritom i vlastita iskustva. Cilj projektne nastave je razvijanje znanja, socijalnih i komunikacijskih sposobnosti kod učenika, surađivanje, razvijanje odgovornosti.
Nastavni predmet Priroda i društvo svake godine uvodi neka nova očekivanja i što veće angažmane učitelja, kako bi nastava bila kvalitetnija, inovativnija i djeci zanimljivija. Budući da je slijedila nastavna cjelina „Snalaženje u vremenu“, odlučili smo napraviti mali razredni projekt „Put u prošlost“. Cilj ovog projekta bio je istražiti i proširiti znanje o našem gradu u prošlosti, načinu življenja naših predaka te riječima kojima su govorili.
Učenici su bili podijeljeni u tri skupine. Bili su domišljati, pa su svojim skupinama dali i nazive, a to su: Ekipa iz prošlosti, Djedovina, Djeca zavičaja. Svaki je učenik imao svoj zadatak. Projekt je trajao tri tjedna. Za to vrijeme učenici su donosili potreban materijal, fotografije, tekstove, istraživali i tražili starine. Dosjetili su se pitati bake i djedove o stvarima koje su ih zanimale.
„Ekipa iz prošlosti“ imala je zadatak istražiti grad u prošlosti. Pronašli su legendu o nastanku grada, doznali nešto više o Kuli herceg Stjepana, Humačkoj ploči te stećcima na našem prostoru. Zanimao ih je i izgled grada, pa su pronašli stare fotografije na kojima je stočna pijaca, pučka škola te pogled s brda na grad. Primijetili su kako je grad uistinu drugačije izgledao.
„Djedovina“ je imala zadatak saznati ponešto o zanimanjima ljudi u prošlosti, stvarima koje su koristili, novcu. Odjeći i obući te igrama koje su igrali.
Saznali su da su se ljudi većinom bavili poljoprivredom, a da je glavna kultura bio duhan. Bilo je više tokara, kovača, zidara.
Pronašli su i novac koji se prije koristio – dinari, kao i peglu, mlin za kavu i bukaru. Saznali su kako pegla nije bila na struju, nego su bake u nju stavljale žar, kako bi se dno ugrijalo i tako su peglali. Iz bukare se najčešće pilo vino. Prije se kava kupovala u zrnu, pržila i samljela mlinom da se dobije fini prah i skuha kava. Ljudi su prije imali džempere i pantale od ovčje vune. Starije žene su nosile marame na glavi, a preko suknji su nosile pregače. Zimi su neizostavan dio obuće činile pređene čarape, a na nogama su se nosile i bate, u posebnim prilikama opanci. Djeca su se prije igrala raznih igara – Bacanje kamena s ramena, Živih i mrtvih, Palje i klisa. Pravili su lopte od čarapa ispunjenih starim krpama i lutkice od kukuruza. U školi se obuća odlagala, a u učionicu se ulazilo u vunenim papučama. Jedno vrijeme škola je bila uvela i školske uniforme, kod djevojčica su to bile kute, a kod dječaka kaputići. Učenici su u školu dolazili pješice, čak i oni čije su kuće od škole bile udaljene i po deset kilometara.
„Djeca zavičaja“ su prikupili riječi koje su ljudi prije govorili, a neke od njih su: štokrla-stolica, basamake-stepenice, ćusta-lijepa, šljuk-gležanj, vakat-vrijeme, lućerda-lampa, namečiti se-navići se, magaza-trgovina…
Projekt „Put u prošlost“ prezentirali su učenicima četvrtih razreda kako bi i s njima podijelili prikupljene informacije i znanja te kao mali učitelji i druge ponešto naučili.
