Alati su sredstva potrebna za obavljanje određenih poslova. Obično se uči mlade da poslije završenog posla očiste i uredno slože alate. Benedikt naglašava kako se treba odnositi prema alatu.
Benedikt je razborit čovjek. On zna da opat ne može sam upravljati jednom opatijom. Benedikt u 31. poglavlju opisuje kakav bi trebao biti opskrbnik. Opat imenuje opskrbnika (lat. cellararius) za voditelja svih radova u opatiji. Nakon imenovanja dodjeljuje mu ovlasti i daje upute.
Osobine koje treba imati opskrbnik jasno su navedene. On treba biti mudar, trijezna i zrela ponašanja, bez pohlepe i oholosti, nenagao, pravedan, ali ni škrt ni rasipan. Te vrednote će njegovati ako se bude bojao Boga. Opskrbnik treba biti u opatiji poput oca u obitelji. Mora se čuvati stvaranja skupine. Treba uvijek sebi posvješćivati kako je zadužen za sve monahe. Monasi su jednoobrazni u redovničkoj odjeći, ali nisu jednoobrazni po naravi, razboritosti i potrebama. Opskrbnik ne smije žalostiti nikoga. Mora biti svjestan kako će biti monaha koji će tražiti od njega neke stvari nerazborito. Opskrbnik se ne smije ljutiti ili nervozno odbiti nerazborite zahtjeve. On treba “uvjerljivo i ponizno” monahu reći zašto mu ne može ispuniti taj konkretni zahtjev. Iznimnu pažnju opskrbnik mora njegovati prema “bolesnima, djeci, gostima i siromasima”.
Alati su sredstva potrebna za obavljanje određenih poslova. Obično se uči mlade da poslije završenog posla očiste i uredno slože alate. Benedikt naglašava kako se treba odnositi prema alatu. “Sve predmete i sva samostanska dobra neka smatra posvećenim oltarskim predmetima”. Opskrbnik je odgovoran za sva samostanska dobra i treba ih čuvati. Ponovno se naglašava da ne smije biti ni škrt ni rasipan.
Ne zaboravlja Benedikt istaknuti kako opskrbnik treba biti i ponizan. Neće uvijek moći svima dati sve. Zato Benedikt traži od opskrbnika da u situacijama kad ne može nekom dati što traži, “pruži barem prijaznu riječ”. Kao što je napisano, “prijazna riječ bolja je od najboljega dara”. Potrebnu hranu treba osigurati navrijeme bez “ikakve nadutosti i otezanja”.
Teško je u jednoj zajednici kad nastane smutnja ili žalost. Da se smanji sumnja ili žalost, opskrbnik treba “u određeno vrijeme dati što valja dati i pitati što se ima pitati”…
