Na svetkovinu sv. Stjepana Prvomučenika, zaštitnika Hardomilja, na Starom Hardomilju svečano misno slavlje predvodio je fra Ivan Boras, franjevac rodom iz Hardomilja.
Na početku misnog slavlja fra Ivan Boras srdačno je pozdravio okupljene vjernike, posebno Hardomiljčane koji čuvaju svoja ognjišta i one koji su životni put nastavili diljem svijeta.
– Mnogi su zbog životnih prilika otišli iz Hardomilja, ali kada dođe ovaj blagdan, srce svakome govori: “Hoću kući, hoću u svoj zavičaj.” Rodni zavičaj nije samo komad zemlje, nego ljudi koji vas pamte, obitelj koja vas voli i sveti Stjepan koji bdije nad našim Hardomiljem, rekao je fra Boras.
Istaknuo je kako je tijekom proteklih dvadeset godina proslava sv. Stjepana postala zajednički obiteljski stol svih Hardomiljčana.
– Neki odlaze, neki dolaze, ali sveti Stjepan uvijek nas ovdje čeka. Njegov život poručuje nam da o vjeri ne govorimo samo riječima, nego da je živimo, ljubimo, opraštamo i svoje žrtve prikazujemo Bogu, poručio je fra Boras.
U nadahnutoj propovijedi govorio je o važnosti očuvanja korijena, nasljedovanja sv. Stjepana te odgovornosti svakoga čovjeka da vjeru ne svjedoči samo riječima nego i životom.
Na početku propovijedi podsjetio je kako su grobovi pred kojima se okupljaju više od mjesta sjećanja – oni su mjesto na kojem čovjek ponovno otkriva svoje korijene.
– Ovdje se rađalo, ovdje se živjelo, ovdje se patilo, ovdje se plakalo, ovdje se tugovalo, ovdje se veselilo, ovdje se Bogu molilo i ovdje se umiralo. Danas smo došli na grobove naših starih, došli smo na svoje korijene. A znamo da biljka bez korijena nužno ugiba. Tako je i s čovjekom – ako ne zna gdje je nikao i gdje je počeo rasti, lako se izgubi u ovom prevelikom svijetu, poručio je.
Istaknuo je kako su brojni Hardomiljčani otišli u svijet, ali su sa sobom ponijeli bogatstvo koje su primili u svojim obiteljima.
– Naši stari nisu bili bogati materijalno, ali su bili bogati Bogom. Zato su za svoga zagovornika izabrali sv. Stjepana, prvomučenika, koji im je bio uzor svetosti i vjernosti Kristu.
Prepoznati svoje poslanje
Govoreći o životu sv. Stjepana, fra Ivan je istaknuo da je svoju svetost gradio služeći siromašnima, potrebitima i odbačenima.
– Svatko od nas mora se zapitati: Tko sam? Odakle dolazim? Na što me Bog pozvao? Što mi je dao i što ću učiniti s tim darovima?
Pozvao je vjernike da budu osjetljivi na potrebe ljudi oko sebe.
– Možda netko čeka tvoju pomoć, tvoj oprost, tvoju ljubav ili tvoje svjedočanstvo. Idi i pomozi. Idi i oprosti. Idi i pomoli se. Idi i svjedoči tko je tvoj Bog.
Kušnje približavaju Bogu
Prisjećajući se mučeničke smrti sv. Stjepana, naglasio je kako kamenovanje nije moglo slomiti njegovo srce.
– Kamenje je lomilo njegovo tijelo, ali nije moglo slomiti njegovo srce. Poput Isusa molio je za svoje progonitelje i oprostio im.
Poručio je da i današnji čovjek prolazi kroz različita “kamenovanja”, ali da upravo u njima vjera postaje snažnija.
– Kušnje nisu tu da nas udalje od Boga, nego da nas njemu približe. Ne boj se žrtve. U njoj nisi sam. Bog te kroz nju priprema za nebo.
Budite Stjepani današnjega vremena
Fra Ivan je vjernike pozvao da budu svjedoci Krista riječima i djelima.
– Govorit ću istinu, iako danas često bolje prolazi laž nego istina. Meni nije važno kako me vide ljudi, nego kakav ću biti u Božjim očima.
Dodao je kako se prava vjera ne zaustavlja na riječima, nego se potvrđuje životom.
Posebna poruka mladima
Na kraju propovijedi uputio je snažan poziv mladima koji odlaze na studij ili rad u inozemstvo.
– Vi koji odlazite u svijet, kada završite školovanje, ne ostavljajte ovdje samo starce i starice te sjećanja. Vraćajte se kući. Ovdje gradite život. Ovdje osnujte obitelji. Ovdje rađajte djecu. Ovdje nosite svoja životna kamenja. Jednoga dana Gospodin će vas okruniti i reći: “Ti si ljubljeni moj.”
Na kraju misnog slavlja okupljenima se obratio gvardijan i župnik župe Humac fra Miro Šego, koji je zahvalio svima koji su sudjelovali u organizaciji ovogodišnje proslave sv. Stjepana i 20. Dana Hardomilja.
Zahvalio je članovima organizacijskog odbora, brojnim volonterima, ministrantima, zborovima koji su animirali liturgijska slavlja te svim Hardomiljčanima koji su iz različitih krajeva svijeta došli u svoj rodni kraj proslaviti blagdan nebeskog zaštitnika.
Posebne riječi zahvale uputio je fra Ivanu Borasu, koji je kao sin Hardomilja predvodio svečano misno slavlje.
– Fra Ivane, veliko ti hvala što si danas bio s nama. Ako je itko bio pozvan predvoditi ovo slavlje, onda si to bio ti. Hvala ti na riječima kojima si nas ohrabrio i podsjetio na vrijednosti koje su naši stari živjeli i ostavili nam u baštinu, rekao je fra Šego i posebno zahvalio fra Ivanu Borasu što je na početku mise podsjetio i na duhovne velikane Hardomilja, istaknuvši kako njihov život, vjera i služenje Bogu ne smiju pasti u zaborav, nego ostati trajno nadahnuće budućim naraštajima.
Na kraju je pozvao vjernike da u svojim obiteljima ustrajno mole za nova duhovna zvanja te svima koji nose ime Stjepan i Stipe čestitao njihov imendan, nakon čega je druženje nastavljeno u zajedništvu ispred crkve.
