Djelo izrazite književno-umjetničke vrijednosti književnika fra Janka Bubala zasigurno zaslužuje daljnju afirmaciju i obuhvatnije proučavanje, zbog čega je u ponedjeljak Hrvatska akademija za znanost i umjetnost u Bosni i Hercegovini u povodu 110. obljetnice njegova rođenja odlučila posvetiti mu okrugli stol. Fra Janko Bubalo, “Hercegovački rapsod”, franjevac, pjesnik, prozni pisac, uznik i domoljub, bio je prvi član Društva hrvatskih književnika u Zagrebu od svih bosanskohercegovačkih franjevaca.
Književno djelo i sloboda
Kako je rekao akademik Šimun Musa, tajnik razreda za filološke znanosti, književnost i umjetnost HAZU-a u BiH, fra Janko Bubalo bio je uzoran fratar, redovnik, vrstan pjesnik i svakome čovjeku brat. – Kao književnik napisao je sedam zbirki poezije, dvije knjige izabranih pjesama te “Apokaliptične dane”, kao svojevrstan roman, i “Tisuću razgovora s Gospom” u obliku razgovora s vidiocima itd. Premda je počeo pisati u svojim šezdesetim godinama i od 1973. do 1979. je napisao sedam zbirki pjesma, svojim djelima postao je uzoran predstavnik druge moderne, posebno kruga “razlogovaca” koji su se bazirali na misaonosti, filozofičnosti, retoričnosti i slično – rekao je akademik Musa. On je govorio o Bubalovu književnom opusu, o njegovoj poeziji kao vrsnom djelu iz razdoblja druge moderne, koja je poznata po tome što se njome napravio otpor prema socijalizmu ili staljinizmu. Nakon toga će se sve više, uz pomoć naših velikih književnika, pokazati da se ne može stvarati književno djelo bez slobode – naglasio je akademik Musa.
Predsjednik HAZU-a u BiH Mladen Bevanda posebno se osvrnuo na Bubalovo djelo “Apokaliptični dani”. – Želim razjasniti pojam što je to “apokalipsa i apokaliptični dani”, zašto se fra Janko odlučio na taj naslov pun simbolike. Četiri su jahača apokalipse: Kuga, Rat, Glad i Smrt, koje je on dobro u to vrijeme uočio i poslužio se tim naslovom kako bi opisao vrijeme nakon rata. Janko je svjedok, on je martir. Ono što je Bakula radio za franjevačku Provinciju u osmanskom razdoblju, ništa manje nije uradio Janko od 1945. godine pa nadalje – smatra Bevanda. Akademik Bevanda dodaje kako je “Janko pokazao da se u tom najgorem nevremenu, gdje su glave letjele bez ikakvih kriterija, može ostati dostojanstven, uspravan, ako je čovjek mudar, ako ima duhovnu jačinu i vjeru”. On ističe kako je fra Janko Bubalo bio pošten čovjek koji se vodio istinom.
– Dužni smo fra Janku, jer nas je zadužio ovom knjigom (“Apokaliptični dani”, nap. a.) jer bez te knjige mi ne bismo znali neke vrlo važne događaje iz tog vremena. Janko je ljubitelj svog zavičaja, svog naroda, svoga reda i cijele BiH. Na njega mora biti ponosan njegov (franjevački) red, ponosan ovaj kraj, Hrvati i svi drugi – zaključio je akademik Bevanda.
Gvardijan i župnik župe svetog Ante Padovanskog na Humcu fra Dario Dodig rekao da kako se, čitajući njegove pjesme, dobiva dojam kao da ga poznaješ cijeloga. – Što više čitaš fra Jankovu poeziju, otkrivaš nepoznate dubine njegova bića, dubine bića snažno povezane s Bogom. Njegova je poezija – poezija prelijevanja i oduševljavanja do u sitnice koje njegovim riječima postaju temeljna egzistencija njegova života – rekao je fra Dario Dodig.
Fra Janko je svoju knjigu “Apokaliptični dani” posvetio braći svojoj ubijenoj, kako je naglasio, “dok su šipci cvali, a bilo je proljeće tisuću devetsto četrdeset i pete”. Tada je otkrio kroz što je sve prolazio tih godina, ali i razloge svoje duge književne šutnje. Fra Miljenko Mića Stojić, vicepostulator Vicepostulature postupka mučeništva “Fra Leo Petrović i 66 subraće”, rekao je da su strahote Drugoga svjetskoga rata i poraća neprestano pratile fra Janka Bubala i utjecale na njegovo stvaralaštvo. – Nije on slučajno palio svoje rukopise i nije se slučajno vraćao na proljeće, kada su šipci cvali… Živjelo je to u njemu – rekao je fra Miljenko Stojić.
Doprinos o Međugorju
Osvrnuvši se na fra Jankovu knjigu “Tisuću razgovora s Gospom”, član Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja BDM i knjižničar Franjevačke knjižnice Mostar fra Ante Marić rekao je da njegova djela donose fra Jankov stav prema fenomenu Međugorja i njegov doprinos da istina o tom fenomenu neokrnjena dođe do čovjeka, do ljudi, do stvarnosti. Fra Janko Bubalo rođen je u Turčinovićima 1913. godine, gdje je pohađao osnovnu školu i klasičnu gimnaziju u Širokom Brijegu. Bogosloviju je počeo studirati u Mostaru, a okončao u Poljskoj. Najveći dio franjevačke službe proveo je u Čerinu. Umro je na Humcu 1997. godine. Uz svećenički rad, fra Janko se bavio pisanjem. Uz suradnju u mnogim časopisima, objavio je zbirke pjesama “Korak od jučer”, “U nedogled okrenut”, “Između sna i zastava”, “U rasponu trenutka”, “Drvo križa”, “Dan kojim svaka bol završava” te prozu “Apokaliptični dani” i knjigu “Tisuću susreta s Gospom”.
