Očekivanja nas često znaju dotući. Ako netko ne napravi nešto kako smo mi zamislili ili ako se netko ne ponaša onako kako mi mislimo da je ispravno najčešće nastane problem.
I onda mi pokušavamo “riješiti” situaciju prigovaranjem, no time ju učinimo još gorom. I uhvatimo sebe kako često nekome nešto prigovorimo; i bližnjima, i vlastima, i narodu, i Crkvi pa i samome Bogu.
Čak su i Isusu prigovarali; da si bio tu ovaj ne bi umro ili zašto nisi ozdravio i moje dijete ako si ozdravio onu djevojčicu. Isus se nije ponašao onako kako su ljudi to htjeli i očekivali. Jer On ispunja svoja obećanja, a ne naša očekivanja i naše želje.
I svjesni smo iz dana u dan da nas to samo umara, troši našu snagu i možemo samo nabrajati što smo sve mi htjeli, a nije se ostvarilo. I što smo time dobili? Samo nezadovoljstvo i nemir.
Ako ja ne znam odgovor – Isus zna. Ako ja ne razumijem ovu situaciju – On razumije. Ako ja volim nekoga – On ga voli još više. Ako je meni netko bitan – Isusu je još bitniji. Ja ne mogu i ne trebam spasiti svijet jer već ga je Isus spasio. Ne mogu protiv Njega i ne želim, a i zašto bih kad je On na mojoj strani ako vršim Njegove zapovijedi.
Želim sudjelovati u Tvome planu spasenja. Daj mi samo da više vjerujem.
