Tetke, moliteljice i heroine: Milica Sesar – Valjak iz Kočerina svjedoči o jednom zaboravljenom vremenu
“Dok sam cura i dok sam poštena, ne bojim se nikakva imena.”
Riječi su to Milice Sesar, zvane Valjak, 92-godišnjakinje iz Potkraja u župi Kočerin, koje odišu dostojanstvom, jednostavnošću i neiscrpnom vjerom.
U dirljivom razgovoru s fra Marijom Knezovićem, Valjak svjedoči o životu punom žrtve, molitve i predanosti. Rođena 1934., Milica pripada generaciji žena koje su ostale same – bez muževa, braće i očeva – jer su ih ratovi i križni putovi istrgnuli iz njihovih života. One, “stare cure” iz onog vremena, kako kaže fra Mario, zavrijedile su ne samo našu pažnju, nego i – spomenik.
Tetke poput Milice bile su čuvarice ognjišta, stopanjice, moliteljice i tihi stupovi obitelji. Nisu tražile ni priznanja ni zahvale – njihova snaga bila je u tišini, postu i molitvi. Milica je i danas vedra, nasmijana, zahvalna Bogu za zdravlje i život, unatoč fizičkim poteškoćama koje nosi od rođenja.
U razgovoru se prisjeća prošlih dana, života na brdu, čuvanja stoke, odlazaka na misu i molitvu u Međugorje. Njena poruka današnjem svijetu je jednostavna i snažna:
„Bože zdravlje svakomu. Nek se popravlja tko vidi da nije u redu.“
