Naš čední i nevini javni prostor šokirao se ovih dana objavom župnika iz Slavonskog Broda o pravilima oko vjenčanja u crkvi. Premda je čak i u haustorima zgrada izvješen kućni red, čuđenjima nije bilo kraja otkud nekom župniku ideja da javno obznani “crkveni kućni red”. Odnosno, da upozori, prije svega, na pravila lijepog ponašanja i kućni odgoj onih koji su se odlučili vjenčati u crkvi. Ponajprije, radi se o neredu koji veseli svatovi ostave iza sebe bacanjem konfeta, riže, cvijeća te ostavljanjem boca po crkvi i paljenjem baklji ispred nje. “Mladenci sakramentu ženidbe pristupaju svjesno, trijezni i sabrani. Uzvanici također ne bi smjeli dolaziti u crkvu pod utjecajem alkohola”, napisao je župnik iz Slavonskog Broda, što kazuje između redaka da je osim svatova znalo biti i pripitih mladenaca. No našu je tankoćutnu javnost najviše zaboljelo onih 100 eura depozita koje je župnik istaknuo kao eventualnu naknadu za čišćenje ako veseli svatovi ne počiste za sobom. Što je sasvim jasno i normalno jer i on mora platiti nekoga da sve ponovno dovede u red.
Odnosno, kako se na tu temu nadovezao fra Vladimir Vidović sa zagrebačkog Svetog Duha, svećeniku i časnim sestrama, ako svatovi ne počiste za sobom, treba minimalno sat vremena da sve počiste. A da veselje doista zna eskalirati, kazao je kako su kod njih nedavno, nakon bakljade (koja je čak bila i lijepa), palili automobilske gume ispred crkve. Nazdravlje!
U tu cijelu priču o “crkvenom bontonu” umiješao se odlazak reprezentativca Ivana Rakitića s obitelji u Međugorje, gdje je buru komentara izazvalo odijevanje njegove supruge Raquel Mauri. Naime, nakon što je u tili čas fotografija obitelji sleđa ispred medugorske crkve osvanula na društvenim mrežama i munjevito prikupila 60.000 lajkova, uslijedila je lavina komentara o golim leđima Rakitićeve životne družice. Ona je na to munjevito odgovorila da je po ulasku u crkvu odjenula košulju, odnosno da nije nedolično odjevena ušla u sakralni prostor. No gdje je pogriješila ona, a gdje oni koji su je kritizirali? Sakralni, tj. crkveni prostor u Međugorju nije samo crkva sv. Jakova, nego crkveni prostor obuhvaća i prilazni dio crkvi, pa čim kročite s pločnika u dvorišni dio, nalazite se u prostoru svetišta. Odmah s desne strane Gospin je kip, a zatim desno i lijevo uz crkvu su ispovjedaonice, pa dvije župne kuće, stara i nova, a iza crkve vanjski oltar. Iza kojega su pak postaje s otajstvima krunice, kip Uskrslog Isusa te sve završava tik do groblja. I za taj prostor vrijede jednaka pravila kao i za crkvu, na čijem je ulazu istaknut znak da se ne ulazi golih ramena i prekratkih hlača. Rakitićeva supruga to zacijelo nije znala. No ovaj me slučaj asocirao na priču prijatelja koji je sjedio u klupama na međugorskom vanjskom oltaru kada je ispred njega prošla oskudno odjevena djevojka, k tome još i tetovirana. Vidio je na licima ljudi oko sebe prijezir i osudu, a i sam je to u prvi mah osjetio u svojemu srcu jer se osjećao povrijeđenim njezinim nemarom i nekulturom, kao i povredom crkvenog prostora. No u sljedećoj sekundi prošla mu je sljedeća misao kroz glavu: “Uh, kad bi barem moja kćer htjela doći u Međugorje, makar i ovako odjevena!” A takvih kćeri i sinova sigurno je bilo i u životima ljudi oko njega, koji bi dali sve na svijetu da članovi njihovih obitelji sudjeluju u sakramentalnom životu. U konkretnom slučaju, da dođu s njima u Međugorje. No ako se rigidnost uzme kao kriterij i ako sami počnemo suditi drugima, na što nas Evanđelje upozorava.
