Predsjednik Udruge dragovoljaca i organizatora otpora HOS-a Ljubuški, Dragan Čuljak, u svom je obraćanju na sinoćnjem predstavljanju posebno naglasio važnost tema koje knjiga otvara, osobito kada je riječ o HOS-u i pojedinim ratnim događajima. Dodao je kako je vrijeme da se određeni događaji sagledaju kroz dokumente i činjenice.
Govor prenosimo u cijelosti:
Dobra večer svima nazočnima po redu i časti koja vam pripada, i redom kojim vas je prozvala voditeljica programa
Svoje izlaganje ću početi jednom izrekom američkog senatora: Džo Kenedija oca američkog predsjednika
· Nikad ne bi volio da moji neprijatelji budu i neprijatelji moje djece
Dobro došli na ovo večerašnje predstavljanje knjige: Kad istina progovori – svjedočanstvo hrvatskog generala autora Ivice Primorca. Knjiga je pisana u 20 poglavlja koji čine jednu cjelinu s namjerom da svjedoči a ne da ugodi i isključivo prikazuje događaje u kojima je autor sudjelovao.
Ja sam uzeo prvu trećinu i temu HOS-a Hercegovine.
HOS je formiran u lipnju 1991 i ubrzano se raširio po prostoru RH i BiH, sastav su isključivo činili dragovoljci. Organiziranje HOS-a na području općine Ljubuški i Hercegovine kreće već u kolovozu mjesecu 1991.godine.
Blaž Kraljević iako je dolazio u Hercegovinu u rujnu i listopadu 1991 službeno kao pripadnik HOS-a dolazi u Ljubuški 17.12.1991.godine.
18.12.1991godine održava sastanak sa članstvom i simpatizerima HOS-a i HSP-a gdje se predstavlja kao imenovani zapovjednik HOS-a Hercegovine.
Da napomenem Blaž Kraljević je do tada bio pročelnik za promidžbu HSP-a.
Ante Đapić je bio načelnik stožera HOS-a.
Dobroslav Paraga predsjednik HSP-a i vrhovni zapovjednik HOS-a.
Po ustroju HOS-a i statutu HSP-a časnički čin može dodijeliti samo vrhovni zapovjednik tj. Dobroslav Paraga.
Ivica Primorac imenovan je povjerenikom za HSP 08.11.1991.godine (dokument stranica 102), a zamjenikom zapovjednika ratnog stožera HOS-a za Hercegovinu postaje 28.12.1991.godine (dokument stranica 103). naglašavam za vrijeme djelovanja HOS-a na prostoru Hercegovine Ivica Primorac bio je jedini legitimni zamjenik zapovjednika.
Naoružanje i oprema je prikupljana sa svih strana i na razne načine, a transport prvih količina iz Hrvatske Podravskom magistralom preko Bosanskog Šamca u Hercegovinu izvršen je u skrivenim bunkerima autobusa firme Jadrantrans Vrgorac, ja sam bio vozač.
· Pomoć u opremi i obuci podržavala je IX. Bojna HOS-a i zapovjednik Jozo Radanović kao i njegov nasljednik Jurica Jukić, onih drugih danas zvučnih imena tada nije bilo.
Paralelno sa procesom formiranja HOS-a u Hercegovini na prostoru srednje bosne formira se HOS Vitez, Novi Travnik, Jajce i Bugojno sa zapovjednikom Darkom Kraljevićem i ostalim časnicima.
Formiraju se prvi kampovi za obuku i novačenje na području Hercegovine Gornja Vitina (Pavlovića kuće), Lipno i staro Hardomilje.
Spomenut ću jedan događaj koji je opisan u knjizi u jednom transportu oružja dobili smo protuavionac Broving 12,7 kalibar kao dar hrvatskog časnika Tomislava Merčepa, a uz protuavionac dobili smo i 4 iskusna Hrvatska branitelja koje je predvodio Ante Dugandžić – Prko iz Radišića.
To oružje je darovano braniteljima koji su nadzirali s Galca Mostarski aerodrom opisano je u knjizi.
Prvi poginuli u HOS-u Hercegovine je Krešo Žara Kordić povratnik iz Australije bivši emigrant i član Hrvatske uzdanice. Kasnije je postrojba I. bojna HOS-a dobila ime po njemu.
Prvi zapovjednik I. bojne Krešo Kordić bio je dragovoljac HOS-a iz slavonije Tomislav Lukić koji je poginuo na prvoj crti bojišnice u Batkovićima krajem ožujka 1992.godine. Tada se u tim aktivnostima i teškim okolnostima istaknuo Ljubušak danas pokojni Rudo Tolušić iz Grabovnika. Nakon toga događaja i Lukićeve pogibije zapovjednikom I. Bojne imenovan je Stanko Primorac Ćane.
U periodu koji slijedi dolazi do sukoba većih razmjera sa JNA i srbima na Kupresu, a nakon toga u lipnju poznata akcija Čagalj (nije lipanjske zore) kojom su Hrvatske snage HV, HVO i HOS zajedničkim djelovanjem oslobodile lijevu obalu Neretve i prostor općine Stolac.
U ovoj knjizi se nalazi zapovijed za operaciju Čagalj kojom je zapovijedao general Janko Bobetko. Navedene su postrojbe koje su sudjelovale i časnici koji su zapovijedali akcijom, a od svih navedenih časnika samo je jedan Primorac i zvao se Ivica Primorac.
1.07.1992.godine desio se presedan u HOS-u Hercegovine naime dio I. bojne HOS-a oko 60ljudi sa zapovjednikom i punom ratnom spremom (oružje, oprema vozila) dezertira napušta HOS i prelazi u 156 Brigadu HV Makarska. Bez znanja Blaža Kraljevića.
Da napomenem Blaž Kraljević bio je isključivo časnik (general HOSa) koji je bio član generalštaba OS RBiH.
U knjizi su prikazani dokumenti da je HOS sastavnica OS RBiH uz HVO, ARBiH, TO, policiju i specijalnu policiju. Također HOS je sudjelovao u organizaciji naoružavanja RBiH.
U knjizi autor po prvi put objavljuje jednu činjenicu koju svi drugi književnici, povjesničari i komentatori uz pomoć pojedinih političara uporno iskrivljuju. Naime Blaž Kraljević i pratnja tog kobnog 9.8.1992.godine išli su na sastanak sa pripadnicima HOS-a Mostar, a ne sa HVO-om.
· 3/4/5.08. 1992. desio se događaj narušavanja međunarodnog ratnog prava od strane KOS – Jugoslavije – Udbe i neodgovornih pojedinaca. Nakon tog događaja razočaran i revoltiran postupcima pojedinaca na koje nije mogao utjecati Ivica Primorac razdužuje opremu, naoružanje i vozilo Kadet D reg. oznaka HOS 002 i 5.08.1992.godine u popodnevnim satima napušta HOS.
Daljnji nastavak priče o HOS-u Hercegovine nije prikazan u ovoj knjizi pošto je autor napustio HOS i nije mogao izravno svjedočiti daljnjim događajima. Slobodan sam preporučiti da pogledate dokumente prikazane na stranici 110 i 111 koji su prvi put ugledali svjetlo dana.
Jedini verificirani od strane vrhovnika Dobroslave Perage nasljednici Blaža Kraljevića na mjestu zapovjednika HOS-a Hercegovine su Miro Hrstić i nakon njega Jadranko Šarac, sve ostalo je laž.
Bitni dokumenti o daljnjem djelovanju HOS-a prikazani su u knjizi a opis i razjašnjenja bit će opisani u drugoj knjizi uz pomoć drugih suradnika za koju pouzdano znam da je u pripremi.
Ja danas kao predsjednik udruge koja baštini tradiciju HOS-a moram naglasiti u HOS-u Hercegovine bili su branitelji dragovoljci čiji je osnovni cilj bio obrana ovih prostora.
Mnogi su zaboravili na jedan fenomen OPUS DEI (Božja ruka) sugerirao bih vam osvrnite se malo oko sebe, dobro promislite i sve će vam biti jasno, kako, kad i zašto se nešto desilo u ovih proteklih 35 godina. Svaki sukrivac osjeti posljedice.
Zahvaljujem svima koji pomažu našu udrugu u njenom radu i koji baštine sjećanje na sve poginule i stradale hrvatske branitelje.
Veliko hvala gradonačelniku Vedranu Markotiću, ministrima i svim djelatnicima uprave Grada Ljubuškog, voditeljici Marini, glazbeniku Mislavu i svima koji su pomogli u realizaciji predstavljanja knjige našeg generala.
-Za kraj poruka našim mladim generacijama idite uspravno naprijed. Ne klanjajte se samoproglašenoj ratnoj zlatnoj teladi, koja su svoje „hrvatstvo“ višestruko naplatila. Poštujte žrtvu naših istinskih, časnih branitelja i našu noviju povijest, a iz prošlih događaja izvucite pouke. Osnažujte zajedništvo te čuvajte mir i domovinu, dolazi izazovno vrijeme u kojem vi preuzimate nesavršeno nasljeđe i odgovornost za budućnost.
Na kraju citiram Antuna Gustava Matoša
Ja ne ljubim Hrvatsku zbog glupana, nego zbog sebe i zbog onih koji nisu glupi, a tih još ima hvala Bogu.
Bog i Hrvati
Živjeli!
