Politički analitičar Ivica Granić često na svom Facebook profilu komentira aktualne događaje, a nekad zaviri i u povijest.
Granić se u subotu prisjetio Velebitskog ustanka. “Više puta bio sam nazočan, a jedne godine i sudionik/izlagač na jednom od meni najdražih, a ujedno i jednom od najvažnijih međuratnih događaja kada govorimo o borbi hrvatskog naroda za vlastitu slobodu i neovisnost. Riječ je o ‘Velebitskom ustanku’, neki će ga nazvati ‘Ličkim ustankom’, a po meni najtočniji bi naziv bio ‘Ustanak u Brušanima’ ili ‘Brušanski ustanak'”, započeo je.
“Radi se o oružanoj akciji koju su na današnji dan 1932. godine organizirali pripadnici organizacije UHRO (Ustaša – Hrvatska revolucionarna organizacija), uz sudjelovanje lokalnih članova UHRO”, napisao je politički analitičar te naglasio da je u pitanju ustanak protiv “velikosrpske tiranije”.
“O oružanoj akciji koja je provedena sa 6. na 7. rujna 1932.. godine u malom ličkom selu Brušane, nedaleko Gospića, GUS (Glavni ustaški stan) kao organizator, razmišljao je kao o začetku šireg ustanka hrvatskog naroda protiv velikosrpske tiranije. Za cilj je određena Oružnička postaja Žandarmerije Kraljevine Jugoslavije, u kojoj su u trenutku napada bila 4 oružnika”, nastavio je.
‘Početak spirale srpskih zločina’
Oružje je, zajedno s grupom ustaških emigranata dopremljeno brodom iz Italije te prebačeno ustaškoj organizaciji pod vodstvom dr. Andrije Artukovića i Marka Došena u Gospić. Sudionici pobune bili su podijeljeni u dvije skupine. “Grupa 1 – Juraj Rukavina, Ventura Baljak, Mile Barišić, Ante Pejković, Petar Šarlija, Josip Tomljenović, Nikola Orešković, Ivica Abramović i Ante Šuper; Grupa 2 – Ivan Devčić, Pavao Devčić, Jure Devčić, Stipe Devčić, Jakov Rukavina, Rafael Boban, Dane Babić i Joso Barić“, nabrojao je.
Da bi se moglo shvatiti kako je do ustanka došlo Granić se vratio u period koji mu je prethodio. “Početak spirale srpskih zločina započinje nasilnim ulaskom hrvatskog naroda u zajednicu sa Srbima i krvoprolićem 5. prosinca 1918. na Trgu bana Jelačića u Zagrebu. Tada su srpski žandari prema službenom izvješću ubili 13 (od toga 9 domobrana), a ranjeno 17 osoba. Zbog krvoprolića zavladalo je u Zagrebu ogorčenje o kojemu se nitko nije smio javno izjasniti, kako ne bi bio odmah uhićen.”
Novine su o svemu šutjele, a nakon pokolja na zagrebačkim su se ulicama pojavili brojni vojnici novog srpskog režima. “Nastavak politike nametnute zajednice ponovio se kad je srpski zastupnik Radikalne stranke Puniša Račić u Beogradskoj skupštini ‘demokratiju’ potvrđivao pištoljem. Hrvatski je narod tada bio na rubu sveopće pobune“, naglasio je Granić.”U Zagrebu je bilo oko stotinu tisuća demonstranata na ulicama, a srpska žandarmerija i dalje brutalno nastavlja krvoproliće, ubijajući još trojicu Hrvata, ranivši 60-ak ljudi i uhitivši još 120 prosvjednika. Stjepan Radić umro je 8. kolovoza 1928. u Zagrebu od posljedica ranjavanja i bio je to do tada neviđeni sprovod.”
‘Okršaj je trajao pola sata’
Uslijedila je potom ‘Šestojanuarska monarhistička diktatura’. “Okolnosti u Hrvatskoj su takve da se primjerice u Bjelovaru još 1924.g. regularno utemeljilo ‘Udruženje četnika’, a kao obrana od velikosrpstva Ustaški se pokret javlja tek krajem 1928. u Zagrebu, a službeno je osnovan 7. siječnja 1929. u Italiji”, napomenuo je Granić. “Nastavlja se srpski policijski teror, hrvatske političke protivnike ubijaju na ulicama, progone ih, zatvaraju i muče. Proklamirano je prisilno integralno jugoslavenstvo, nasilno je promijenjeno ime države u Kraljevina Jugoslavija, a hrvatski nacionalni političari postaju divljač za odstrel.”
Upravo u takvim okolnostima dolazi do Velebitskog ustanka. “Uz deset ustaških emigranata koji su stigli iz Zadra, u napadu na žandarmeriju u Brušanima sudjelovali su i navedeni članovi ustaške organizacije s područja Gospića. Okršaj je trajao pola sata, nakon čega su se napadači povukli. Vlasti Kraljevine Jugoslavije odgovorile su na ustanak masovnim uhićenjima i premlaćivanjima. Srpski žandari izvršili su temeljito pročešljavanje područja Like i Primorja. Uhićivani su i zlostavljani mnogi Hrvati, a pri ‘čišćenju’ terena hrvatskom stanovništvu činjene su ogromne materijalne štete, otimačine i paleži”, napisao je Granić.
32. napisala da “pozdravlja ustaški pokret ličkih i dalmatinskih seljaka i stavlja se potpuno na njihovu stranu”. “Okršaj pripadnika UHRO i Žandara trajao je, dakle, niti sat vremena, eksplozivom je minirana žandarmerijska postaja, nakon čega su se napadači povukli. Oni koji su živjeli u zemlji vratili su se svojim kućama, a emigranti su se povukli na Velebit i zatim u Zadar, tada na teritorij Italije”, dodao je, između ostalog.
