Hercegovački uštipak kao suhoparna i posna hrana od davnina govori o skromnosti i neimaštini ljudi te surovoj i škrtoj prirodi hercegovačkog kraja. ”Sirotinjsko jelo”, kako ga običavaju zvati, svojim postojanjem obilježio je povijest, tradiciju i kulturu življenja Hercegovine.
Spravljen od samo nekoliko sastojaka, zahvaljujući prijenosu s koljena na koljeno, očuvao se do današnjih dana i profilirao kao jedan od identiteta kulinarstva Hercegovine.
Uistinu treba biti majstor zanata i znati napraviti prave uštipke, ali to nije razlog da i vi ne probate.
U bijelo brašno stavite mlijeka, soli i mjeru kvasca. Dobro zamutite i izmiješajte da vam tijesto bude prilično vodno i pokretno. Ostavite da kvasac proradi barem za pola sata. U tavi stavite dovoljno ulja da uštipak ne dodiruje dno i zagrijte ulje. Mora biti uistinu vrelo kada se stavlja uštipak i onda pazite da vatra ne bude prejaka poslije toga. Zato se uštipci peku na drvima ili plinu na tankoj vatri kao i palačinci. Tijesto se razlijeva u jednom hipu-komadu na vrelo ulje koliki uštipak želite ili kolika vam je tava. Tako ponavljate kod svakoga novoga uštipka.
Okrenite kada vidite da je požutio i počinje vrcati ulje, a tako postupite i sa drugom stranom.
Odložite ih na spužvaste papirne ubruse da se ulje ocijedi i slažite ih na ovale u kojima ćete ih posluživati s mezom ili na bilo koji drugi način. (Iz knjige: FRATARSKA KUHINJA)
