“Tvoje sunce jače grije, tvoje zvijezde ljepše sjaju, Hercegovino stari rodni kraju”, ori se večeras hercegovačkim općinama i gradovima nakon ulaska Hrvatske u finale Europskog prvenstva na krilima sjajnih igrača koji su ili rođeni u Hercegovini ili su njihovi očevi trbuhom za kruhom napuštali tisućljetna ognjišta, nikad ne zaboravljajući odakle su krenuli.
Marin Šego branio je u produžecima kao u transu, Marino Marić zabijao je iza leđa ne gledajući prema golu, Domagoj Duvnjak gađao je “iz svlačionice” jer je najbolji na svijetu, a onda je sve začinio Željko Musa u stilu: Daj i meni da jednu zabijem! I zabio je kao nikad, kad je bilo najpotrebnije. I ozlijeđeni Igor Karačić koji nas je nosio do ove utakmice dao je svoj obol kad je iznudio dva probijanja norveških igrača u produžecima, a David Mandić zabio je dva izuzetna gola, a u obrani se hrvao sa snažnim Norvežanima i sada može otvoriti i on šampanjac.
Mostar, Ljubuški, Široki Brijeg, Tomislavgrad, Livno, Čitluk, Grude, Posušje, Kiseljak, Vitez, Orašje, Žepče, Odžak… sva mjesta u kojima žive Hrvati iz BiH slave svoje sinove Hercegovine, kao i sve druge igrače Hrvatske koji su u ovoj drami pobijedili rezultatom 29:28. Kafići su prepuni, a mladi se spontano okupljaju na ulicama slaveći ulazak u povijesno finale u jednoj od najdužih i najboljih rukometnih utakmica u povijesti! Odjekuje i vatromet!
Međutim, kao što je Marino Marić rekao, opuštanja nema, sada treba otići do kraja i osvojiti zlato, nebitno hoće li protivnik biti Španjolska ili Slovenija!
