Nedavno je donesen novi Akcijski plan djelovanja na području ovisnosti za razdoblje do 2026. godine. U posljednjih nekoliko godina došlo je do povećane uporabe sredstava ovisnosti, osobito droga, a nove izazove donose i ponašajne ovisnosti poput kockanja, klađenja, igranja videoigara, prekomjernog korištenja interneta i društvenih mreža.
Mi smo odlučili otići do splitske udruge HELP koja se nalazi na Bačvicama. HELP je udruga za pomoć mladima i osobama s problemima povezanim s konzumiranjem droga. Osnovan je 1992. u Splitu. U okviru aktivnosti nastoje smanjiti štetu uzrokovanu konzumiranjem droga i drugim visokorizičnim ponašanjima, osobito komercijalnim seksualnim radom. Ciljana skupina je populacija s visokorizičnim ponašanjima: intravenski ovisnici o drogama, komercijalne seksualne radnice i ljudi koji žive s HIV-om. O najvećim problemima s kojima se susreću i novim “trendovima” na narkotržištu, više nam je kazala Nevenka Mardešić.
Laboratorij za psihoaktivne tvari iz droga pri Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo kao cilj ima prikupiti što više podataka o događajima na tržištu droga. Iz Splita uz pomoć udruge HELP u Zavod je stiglo 250 uzoraka šprica i igala koje su analizirane, a rezultati su poražavajući. Najzastupljenija psihoaktivna supstancija koja se injektira je metadon, a odmah iza nje kokain. Ne, niste krivo pročitali, kokain je postao droga koja se uzima pomoću šprice.
– I nama je to bilo iznenađenje, naši korisnici nam i sami priznaju da se kokain sve češće koristi intravenski. Ono što je zabrinjavajuće je i da je u većini šprica pronađeno tri i više psihoaktivnih supstancija, miješa se sve i svašta, koristi se i jako puno psihofarmaka, ukratko katastrofa – govori Mardešić.
TOLERANCIJA DRUŠTVA
U osamdesetima Split je poharala heroinska ovisnost, a bilo je lako prepoznati ovisnika jer je osoba propadala, mršavjela… Danas je kokainskog ovisnika teže prepoznati.
– Veliki problem je društvena percepcija i tolerancija prema upotrebi kokaina. Dođe nam klinac koji traži iglu, a čim vidimo da netko traži dvije-tri igle, odmah znamo da se radi o početniku u injektiranju te pretpostavimo da nije na metadonu ili heroinu. To uglavnom budu osobe u ranim dvadesetim godinama. Kada uđemo s njima u razgovor, njihova prva reakcije bude “nisam vam ja junkie, ja se furam kokainom”. Oni sebe ne smatraju “junkiejima” jer kokain koriste sudci, političari, doktori i jer je kokain skupa droga pa on misle da su iznad ovisnika o heroinu. Jedina je istina u svemu tome da nemaju pojma u što srljaju i ne znaju gdje to sve vodi, jer prije ili poslije svi oni dođu do metadona – kaže.
Percepcija novih ovisnika je da je situacija loša jedino ako si na heroinu, a sve ostalo je društveno prihvatljivo. Srećom, postoji nada, jer neki ljudi se uspiju izvući iz svega.
– Postoji puno osoba koje su se uspjele iščupati i koje su čiste već više od 20 godina. Svi će vam reći da je bilo super prvih deset tjedana, ali ono što su proživjeli u idućih deset godina ne bi poželjeli ni najvećem neprijatelju. Ekstaza traje kratko, a kasnije se sve pretvara u čistu bol. Kod svake ovisnosti postoji fenomen tolerancije, jer kako vrijeme prolazi, treba ti više, češće, skuplje, a u tome više nema zadovoljstva. U početku je postojao taj osjećaj ugode i sreće, ali kasnije ga više nema. Svaki ovisnik čim otvori oči počinje planirati kako će doći do novca za kupiti drogu s kojom će zadovoljiti svoje ovisničke potrebe – govori.
Radi se o ogromnim količinama novca, a prosječni ovisnik u svom “ovisničkom stažu” ostavi više od milijun eura. Prije se radilo o iznosu od 1500 kuna dnevno da osoba zadovolji svoje “apetite”.
– Novac nalaze bilo gdje, ne biraju sredstva, snalaze se kako god znaju. Kolo ovisnosti iz dana u dan brže se okreće i sve češće je potrebna nova doza. Današnja marihuana može također izazvati apstinenciju krizu. Kažem današnja jer to više nema veze s marihuanom, poprskana je svime i svačim pa ako se prestane s konzumacijom, može doći do znojenja, višemjesečne depresije i anksioznosti, a kod mladih ljudi često je okidač ako imaju predispozicije za razvoj određenih psihičkih bolesti – objašnjava Mardešić.
TRKA ZA NOVCEM
Obitelj je najvažniji faktor, jer potpora gotovo da je preduvjet za izlječenje.
– Današnje obitelji su u konstantnom trku za novcem, uspjehom, skupim stvarima, ocjenama…to je sve nevažno. Najvažniji je razgovor i prihvaćanje činjenice da nitko od nas nije idealan. Djeca pokušavaju zadovoljiti nerealno visoko postavljene kriterije svojih roditelja – naglašava.
Party kultura sa sobom također donosi određene probleme i sve češću upotrebu amfetamina.
– Radi se o stimulansima koji korisniku daju lažnu energiju. To je nešto što se događa i što ne možemo spriječiti. Ono što možemo je ponavljati da trebaju uzimati tekućinu, u blizini treba biti barem jedna trijezna osoba jer često se znaju dogoditi jako neugodne situacije. Milijun puta su nam došle izbezumljene osobe, i muške i ženske, koje tvrde da imaju rupu u pamćenju. Ne znaju što se točno dogodilo, probudili su se negdje bez odjeće, s masnicama ili krvi pa ih uhvati panika. Dođu se kod nas testirati jer postoji mogućnost da su dobili HIV, hepatitis ili sifilis. Rezultate ne mogu saznati odmah, nego tri mjeseca moraju čekati da bi se moglo kazati jesu li zaista zaraženi. Zamislite tri mjeseca živjeti u agoniji – govori.
Korisnici njihovih usluga navode da nekoć kada bi ekipa išla na komin bi svatko ponio vino, kolače ili neko drugo jelo. Danas među mladima su sve češće zabave na kojima su poslužene jedino lajne na stolu.
– Vjerujem da ne znaju da se i tako mogu prenijeti krvlju prenosive bolesti. Kada osoba ušmrkava određenu supstanciju, dolazi do oštećenja sluznice nosa i mikrokrvarenja pa korištenje iste slamčice ili novčanice također može dovesti do zaraze – objašnjava.
Ogroman “problem” je i manjak robe na tržištu pa tako trenutno fali heroina jer se dobar dio ovog otrova proizvodi u Palestini. Kako bi se povećala gramaža za prodaju, u droge se dodaju razna sintetička sredstva, a u porastu je i broj ilegalnih laboratorija. Današnja droga doslovce ostavlja rupe u mozgu i puno je opasnija nego što je nekoć bila. Važno je da roditelji na vrijeme počnu razgovarati s djecom, a preventivni programi najbolji su način za borbu protiv ovisnosti.
