Nakon održavanja Dana srpske kulture u Splitu, hrvatska javnost ponovno je suočena s rijetko viđenom eskalacijom ideoloških tenzija. Burni komentari na društvenim mrežama, usmjereni protiv same manifestacije, samo su bili uvod u javnu tiradu Lovre Guve, koji se u raspravama predstavio kao unuk Ivana (Ive) Guve, zapovjednika 11. Dalmatinske partizanske udarne brigade.
Guvo je bez imalo zadrške napao suvremene desne političke pokrete, posebno Domovinski pokret i HDZ, nazivajući njihove pristaše “fašistima”. No, najšokantniji je njegov poziv na “osposobljavanje Golog otoka za sve fašiste”, što predstavlja ne samo otvoreni govor mržnje, već i javni poziv na progon političkih neistomišljenika. Goli otok, poznat po zatvaranju i mučenju političkih zatvorenika nakon 1948., nije samo povijesna relikvija – to je podsjetnik na totalitarne zločine, među kojima su najbrojniji bili Srbi, Hrvati, Crnogorci, Muslimani i drugi narodi tadašnje Jugoslavije. Guvo, ignorirajući povijesnu težinu, javno glorificira represivne metode svog djeda.
Na javnu provokaciju reagirali su i građani na društvenim mrežama se pojavio komentar podsjećajući da je Ivan Guvo 1945. sudjelovao u likvidacijama fratara u Širokom Brijegu i drugim mjestima te da ga povijesni izvori izravno povezuju s ratnim zločinima nad civilima. Umjesto osude tih zločina, njegov unuk danas ih koristi kao inspiraciju za vlastite političke stavove, pozivajući na nastavak represije prema svima koji se ne slažu s njegovom ideologijom, a posebno misli na prosvjednike u Splitu.
Ovaj incident baca novo svjetlo na stanje hrvatskih institucija. Dok državni pravosudni i sigurnosni sustav tolerira javno poticanje mržnje, ideološki sukobi se produbljuju, a pitanje lustracije i čišćenja javnog prostora od naslijeđa totalitarnih ideologija postaje hitno političko pitanje. Ako Hrvatska želi biti pravna država, ovakve prijetnje i govor mržnje ne smiju proći bez procesuiranja.
Javna glorifikacija zločinačkog naslijeđa i pozivanje na “djedov put” nije samo politička provokacija – to je prijetnja svim građanima koji su branili i brane Hrvatsku od simbola totalitarizma. A 1991 godine kada se Hrvatska borila za samostalnost borila se protiv petokrake i četničke kokarde.
Dok jedni naglašavaju antifašističku borbu kao temelj suvremene Hrvatske, drugi upozoravaju da se i zločini počinjeni u ime komunizma moraju jednako istražiti i procesuirati. Guvini istupi još jednom pokazuju da povijesna odgovornost, kolektivno pamćenje i ideološke podjele i danas ostaju otvorena rana hrvatskog društva. Ovo je dokaz da Hrvatskoj treba lustrascija.
