Samo u kasnu jesen, kad sav list padne s gore, a svakako prije snjegova, samo tada će vam se ukazati obrisi, razvaline sela. Ali morate imati krila – Briševo se s tla ne vidi. Ni iz Briševa ga nećete ugledati. Zločinom je izbrisano i nestalo u prašumi. Kao drevni gradovi Inka i Maja.
Kiši, vjetrovima, suncu i snjegovima odolijevaju još samo ploče.
I zlodusi bi krvnicima pozavidjeli na maštovitim metodama gašenja čitavih obitelji Briševa, Moštanice i Stare Rijeke: Matanovića 13, Buzuka 10, Ivandića devetero, Marijana sedmero, Mlinara i Komljena po petero… Stradali su i Atlije, Barišići, Bujadilovići, Bulete, Delići, Dimači, Došeni, Gavranovići, Jakare, Lovrići, Rivići i Šolaje.
Najstariji, Stipo Dimač, bio je prevalio osamdesetu, a najmlađi, Goran Matanović, koji je imao 16 godina, još nije pronađen. Jedni pričaju da je u nekom bunaru, drugi da je negdje u šumi…
SJEĆANJA POMALO BLIJEDE
Kad je glasnogovornik Tužiteljstva Bosne i Hercegovine – dan prije silvestarske noći, dok se većina ljudi pripremala za nastupajući doček – javio da je podignuta optužnica za ratni zločin u tom davnom selu pokraj rudarske Ljubije u prijedorskom kraju – rijetki su građani znali o čemu se uopće radi. Zato smo i nanizali uvodne rečenice iz naše stare reportaže: u Briševu smo bili 25. srpnja 2016., na obljetnici masovnog pokolja i brisanja sela sa zemljina lica. Jedino tih dana možete sresti ikoga živa u tom pokojnom naselju Hrvata, koje je prije rata brojilo gotovo 400 stanovnika. A na popisu iz 2013. godine – čak četvero!
– Bolje ikada nego nikada! Priprema se to još od lanjskog proljeća, a zadnji svjedoci ispitani su nekidan, pred Božić. Pozvali su nas bili Tužiteljstvo, SIPA i druge službe da pomognemo: nije bilo lako, prošla je 31 godina od zločina, mnogi su svjedoci u međuvremenu pomrli, barem njih 20, a i sjećanja pomalo blijede. Ipak, pronašli smo preko sto svjedoka. S većinom su tužitelji razgovarali u zagrebačkom veleposlanstvu BiH, ali je bilo i razgovora u bosanskom konzulatu u Münchenu, budući da Briševljana ima u Njemačkoj i Austriji.
Kaže nam tako Zdravko Marijan, čelnik udruge “Dom Briševo – Dobri”, koji nam je bio domaćin prije sedam godina.
Tužitelj Posebnog odjela za ratne zločine u BiH podignuo je sada optužnicu protiv petorice: Veljka Brajića, rođenog 1953. godine u mjestu Krkojevci, općina Sanski Most, Slobodana Taranjca, rođenog 1956. godine u mjestu Ljubija, općina Prijedor, Ranka Kaurina, rođenog 1950. godine u Prijedoru, Branka Dženopoljca, rođenog 1941. godine u mjestu Svodna, općina Bosanski Novi, i Draška Topića, rođenog 1970. godine u Prijedoru.
Koliko smo shvatili, Brajić je bio načelnik, odnosno drugi čovjek Šeste krajiške brigade iz Sanskog Mosta, Taranjac komandir ljubijske jedinice prijedorske Pete kozaračke brigade, a Kaurin komandir čete iz Oštre Luke u Šestoj krajiškoj brigadi iz Sanskog Mosta. Topić je – vele naši briševski sugovornici – lokalni probisvijet iz Oštre Luke, za kojeg se govori da je neposredno sudjelovao u ubijanjima, silovanjima, mučenjima i paljenju kuća u Briševu. Za Dženopoljca još nemamo detaljnijih informacija.
“Optuženi se terete da su, za vrijeme širokog i sustavnog napada usmjerenog na civilno stanovništvo bošnjačke i hrvatske nacionalnosti na području općina Sanski Most i Prijedor, u svojstvu visokih zapovjednika Vojske Republike Srpske, Kriznog stožera Ljubija i pripadnika oružanih formacija, postupali protivno odredbama Ženevskih konvencija o zaštiti civilnih osoba za vrijeme rata”, propćilo je Tužiteljstvo BiH.
NEBRANJENO SELO
Optužnica navodi da su spomenuta petorica koncem srpnja 1992. godine sudjelovala u oružanom topničkom i pješadijskom napadu na nebranjeno selo Briševo (i okolna mjesta), koje je bilo nastanjeno uglavnom civilnim stanovništvom hrvatske nacionalnosti.
“Tijekom napada, u samo nekoliko sati ubijena je 61 žrtva, među kojima najmlađi dječak od 16 godina, a najstarija žrtva imala je 81 godinu, kao i jedna maloljetna žrtva bošnjačke nacionalnosti. Tri osobe su nestale i njihovi posmrtni ostaci do danas nisu pronađeni”, navodi Tužiteljstvo BiH.
Međutim, naš sugovornik Zdravko Marijan i svi Briševljani uvijek ističu da je u pitanju ukupno 68 civilnih žrtava Briševa, Stare Rijeke i Moštanice, starosti od 16 do 82 godine:
– Trebalo je zločincima suditi odavno, ali nas veseli da je optužnica podignuta ikako! Da zapamtimo da je barem netko osuđen, barem jedan zločinac. A na sudu bi morali završiti i neposredni počinitelji, ubojice i silovatelji, ali i njihovi nalogodavci i zapovjednici, oni koji su sve smislili i organizirali. Do sada nitko nije osuđen…
Marijan ističe da je predmet izvučen iz ladica nakon 12-13 godina. Moguće, kaže, da je nastupila nova garnitura sudaca i istražitelja. Možda su dobili i kakav mig da se pozabave Briševom:
– Ubrzavali su nas, pa ćemo vidjeti što će biti. Već je jednom i prije predmet bio vađen i brzo vraćen u ladice. Nikada nije prekasno za pravdu, ali pitanje je komu se sudi i koliku kaznu će dobiti. Bilo je tu lokalnih četnika iz susjednih mjesta, Rasavaca i Oštre Luke, ali glavninu su činile dvije postrojbe: Šeta krajiška iz Sanskog Mosta i Peta kozaračka iz Prijedora.
Optužnica navodi da su u napadu počinjena silovanja i seksualna zlostavljanja, a više desetaka osoba, uglavnom muškaraca, odvedeno je u prijedorske logore. Nekoliko žrtava umrlo je tijekom transporta, a u logoru Omarska ubijena su najmanje tri zatočenika iz Briševa.
U krvavom piru uništavani su i zapaljeni vjerski i civilni objekti. Preživjelo civilno stanovništvo protjerano je i prisilno preseljeno s tog područja, njih oko 350. Nakon napada na Briševo i okolna mjesta, u njima nije ostao živjeti nijedan stanovnik hrvatske nacionalnosti. Danas ih je tek nekolicina.
NAJVEĆE STRATIŠE
– Dvije obitelji budu u Briševu ljeti. I to je sve. Infrastruktura je katastrofalna, o pristupu i putu da i ne govorim. Obnove nema, sve je zaraslo u prašumu. Prkose još samo one ploče s imenima poginulih koje smo postavili pokraj njihovih stratišta i nekadašnjih kuća. Sve je isto kao i kada ste dolazili prije sedam, osam godina. Izbrisano selo… Samo za obljetnicu dođe 150 do 200 Briševljana – govori Zdravko Marijan, naglašavajući da je poharano Briševo možda i najveće stratište Hrvata u BiH.
Tijela većeg broja briševskih žrtava pronađena su, ekshumirana i identificirana uglavnom tijekom 1997., 1998. i 2001. godine. Kako nam kaže Marijan, jesenas su još jednom pokušali pronaći najmlađu žrtvu, Gorana Matanovića, ali ekshumacija ipak nije otkrila njegove kosti.
