Da Hrvatska rukometna reprezentacija nošena na krilima Ljubušaka briljira na rukometnom Euru, to već svi znaju. Ovih dana, kada se u medijima nižu pohvale, čestitke i zahvale za ponos i veselje koje su nam donijeli naši rukometaši, Radio Ljubuški se odlučio sreću iskazati na malo drugačiji način.
Zamolili smo Antu Bradvicu Češljara iz Veljaka, jednog od čuvara narodnog blaga, njegovih običaja i tradicije, da spjeva hvalospjev hrvatskom sportu i našim rukometašima.
Ante poznati pjesnik, pisac napjeva, prigodnih zdravica i hvalospjeva, spremno je prihvatio i dočekao nas sa novim hvalospjevom posvećenim rukometašima, posebice našim Ljubušacima.
„Kakve su ono po Europi priče, svi narodi Hrvatin“ se diče,
da su ljudi poznati u svijetu, po sportskome svom mentalitetu.
Po tome se poznaju najbolje, što donose Hrvatskoj medalje,
od sestre i brata naših Kostelića, do heroja Luke Modrića,
Nabrojit ih ja ne mogu sada, drugi put ću kad „imadnem“ kada.
Hrvatska ih puno dobrih ima, rukometaši su prvi među njima.
Popularni kauboji naši, s kim igraju, mora da ih se plaši
Pozdravit ću za pobjedu „lipu“, Linu Červara i njegovu ekipu,
Izbornik je ogledalo naše, dobro vodi svoje rukometaše.
Njihova je ruka čelična i muška, svi su spremni ko’ ispravna puška
Deset puta su išli do polufinala,
spomenut ću kapetana, Domagoja Duvnjaka
Pristaje mu zahvalnica svaka,
on sam dvadeset i dva gola „dade“,
a ostali svi su kao jedan,
dali su ih sto dvadeset i sedam
Ti su momci svi u redu, pobjeđuju „sve po redu“.
Crnogorce, Bjeloruse, Srbe i Austrijance,
još i Nijemce, dobre momke i Čehoslovake,
To je dobra i zlatna ekipa,
čast i ponos, svima su nam dika.
Dva golmana, Šego i Ašanin,
Mamić, Cindrić, Horvat i Stepančić,
Još tu ima sedam rukometaša,
što ih dade Herceg-zemlja naša.
Šego, Marić i Karačić i još četiri divna Ljubušaka,
vitezovi, rodila ih majka
Hrstić, Musa, Šarac i David Mandić,
svaki od njih zaslužan je mladić
Svaki brže od sokola leti,
nema boljih na ovoj planeti
Jurišaju „ko“ kišna oluja,
golove daju „ko“ nebeska munja,
Vi ste puni poleta i nade,
svatko bi poželio da vas on imade.
Ljubušaci s ponosom ispijaju čaše
i veselo čekaju pobjednike naše,
Doletite zdravo, golubovi mili,
u Ljubuški dragi, „di“ ste se rodili
„Nek“ vas Božja ruka čuva, blago vašoj majci,
i kažite svakom da ste Ljubušaci
Raširimo braćo barjak našim herojima,
koji brane čast i ponos narodu i svojima
Dragi naši momci, „svak“ se vama divi,
ovaj narod Ljubuški, koji s vama živi.
Svatko diže ruke, momci, ljudi, djeca, djevojke i snaše,
pa vi ste ponos ove zemlje naše.
Hvala vama momci i tebi Bože mili,
treba reći pravo, svi su dobri bili
Ljubuški vas voli, da „nemore“ više,
ja sam „djeda“ Ante, što vam pjesme piše.
