Četiri su godine prošle od smrti bivšeg gradonačelnika Milana Bandića (28.2.2021.). Na Mirogoju i dalje, prema tražilici Gradskih groblja na polju 112a, stoji njegovo grobno mjesto obilježeno tek križem i nadgrobnom mramornom pločom.
U te četiri godine nisu, čini se, dovršeni stanoviti izvidi koje provode državne institucije pa Gradski zavod za zaštitu spomenika kulture i prirode ne može dati suglasnost za postavljanje nadgrobnog spomenika. Tako se ukratko može prepričati što aktualni gradonačelnik Tomislav Tomašević ima reći o pitanju koje su neki, očito, odlučili gurnuti pod tepih, javlja Radio Sljeme. Upravo je to izjavio novinarima dan uoči obljetnice Bandićeve smrti, bez naznaka kada bi se moglo znati što će biti s posljednjim počivalištem bivšeg gradonačelnika.
Grad je svojedobno korištenje grobnog mjesta prenio na Bandićevu suprugu Vesnu koja ima želju pokojnom suprugu izgraditi spomenik. A arhitekt Marijan Hržić koji je izradio idejni projekt Bandićeva nadgrobnog spomenika prije nešto više od dvije godine izjavio je za medije da taj spomenik neće biti veleban jer Bandić nije bio pretenciozan čovjek.
No, nisu problem ni gospođa Bandić ni gospodin arhitekt Hržić, nego je sada sasvim jasno da je problematičan bio čin onih koji su preko noći odlučili da će iznenada preminulog gradonačelnika pokopati, tada, izvan grobnog polja o čemu je postojala dokumentacija, s vanjske strane arkada pri samom ulazu u groblje. Valjda da bude na vidljivom mjestu.
Time su mu sigurno priskrbili upravo ovakvo posljednje počivalište kakvo ima, bez spomenika. A četiri godine nakon smrti čovjeka koji je dva desetljeća vladao Zagrebom na Mirogoju stvarno je vidljiv taj grob, s križem i pločom gotovo u razini tla, okružen s nekoliko betonskih žardinjera poput onih koje priječe parkiranje. Još samo nedostaje natpis “Privremeno” da bi slika bila potpuna.
Ako je Bandićev grob “izašao iz gabarita” groblja koje je jedno od najvažnijih spomenika kulture u Zagrebu, a nitko nije želio dirnuti u posljednje počivalište premještajući ga na neko primjerenije ili barem mjesto predviđeno kao grobno, onda bi izvide nakon četiri godine bilo najbolje prestati spominjati ako već nisu završeni. Kao da se Bandićev grob izgubio pa ga ovi što izviđaju ne mogu naći i k tome im je još neugodno. Istina je vjerojatno da na tom mjestu na Mirogoju sigurno nitko nikad ne bi iskopao raku, osim u tom jednom slučaju koji nam se svima, eto, dogodio.
