Na današnji dan, 11. svibnja 1993. godine, prisjećamo se pogibije pukovnika HVO-a Zvonimira Čuvala. Prisjećanje na ovu godišnjicu pogibije će se zbog epidemiološke situacije obilježiti u krugu obitelji.
Sunce se tog jutra pojavilo sa jedinom svojom misijom, obasjavati i davati život.
Planeta zemlja se i tog jutra potrudila doći do sunca kako bi bila što ugodniji dom svim svojim bićima.
Mnogi ljudi su se na jednoj strani svijeta budili i spremali se na posao, drugi na svoje jutarnje trčanje, treći su odlazili u svoje vrtove i cvijećnjake kako bi ubrali plodove za ručak ili pomirisali svoje crvene ruže i iznova osjetili ljepotu, djeca su sa torbacima na ramenima polazili u školu, dok su se na drugoj strani te iste planete ljudi spremali na okrjepljujući san u zagrljaju svojih najmilijih, proživjevši još jedan dan u kojem su voljeli, bili kreativni, društveno aktivni i zanosni u svom životnom nadahnuću.
Sunce se tog jutra pojavilo i u hercegovačkom gradu Mostaru gdje je oduvijek voljelo pokazati jačinu i vrelinu svojih zraka. Znalo je da taj kamen ima svoje razloge za tako jaku sunčevu ljubav. Na tom kamenu su mnogi krenuli sa svojim prvim životnim koracima i upijalo vrelinu sunca iz visina i vrelinu sunca kamene zemlje Hercegovine.
Ti prvi koraci su donosili i prve žilavosti sinova i kćeriju koji su rasli i sa kršom izdržljivost dobivali. Tako nas je ta izdržljivost i žilavost naučila da prkosimo težini i suhoći života.
Toga jutra, sunce, u svojoj dobroj namjeri, nije ni slutilo da se u gradu na Neretvi odvija rat. Zaratile su dvije strane koje su do jučer zajedno pile kavu i kafu duž linije fronte mostarskog Bulevara. Na najvatrenijim dijelovima položaja, raspoređuju se postrojbe HVO-a. Među njima i zapovjednik Zvonimir Čuvalo sa svojim braniteljima.
Zvonimir Čuvalo, čuvar domovine i slobode. Ratnik u ime domovine i slobode. Čovjek koji je rođeni vođa. Lider u „igri“ života i smrti. Pokazatelj ljudskosti i odgovornosti.
Kao takav, postaje zapovjednik prve bojne, četvrte brigade Stjepan Radić iz Ljubuškog sa nizom sjajnih akcija koje su ga i potvrdile u svim ovim kvalitetama. Tako se i tog jutra 11. svibnja 1993 godine sa svojom prvom bojnom našao na bulevarskoj liniji kojom je branio živote Mostara i Mostar.
Bulevar se tog kobnog trenutka zamračio od dima zapaljene zgrade iz koje su bježali civili, čiji su krici i metež panike i straha, pokrenuli lavinu zaštitničkih Zvonimirovih osjećaja koji je u ime zaštite tih života i savjesti, izašao vidjeti što se događa, gdje ga je , istog trena, dohvatila smrt.
Život i smrt. Dvije strane istog novčića. U stalnoj vrtnji. I nikad ne znaš na koju će stranu pasti. Kad je prevagnula ta strana Zvonimirovog novčića, sunce je istog trenutka postalo mrak, crvene ruže s druge strane svijeta su postale krv, a njegova obitelj umjesto voljenog supruga i oca, zagrlila je vječnu bol.
Mi nikad nećemo znati što se u Zvonimiru događalo u tim odlučujućim borbenim trenutcima. Ali znamo da je to, zasigurno poseban čovjek, s posebnim silama unutar sebe, tvrdoćom i odvažnošću hercegovačkog hrabrog i srčanog sina čija je misija bila štititi živote i štititi zemlju.
Mnoga srca njegovih suboraca su se tada slomila u nevjerici i šoku. Njegova obitelj je izgubila najvažniji dio mozaika zvanog život. Izgubila je supružnika i tatu četvoro djece. Izgubila je zajednička jutarnja buđenja, zagrljaje, poljupce i smijeh razdraganog oca koji je ulijevao snagu, kako to očevi i rade. Izgubila je put kojim su koračali zajedno. Izgubila je toplinu i ljubav ovog heroja.
Na posljednjem ispraćaju, ispratile su ga suze koje imaju drugačiju težinu, a to su muške suze. Suze njegovih vojnika koje su odale počast svom zapovjedniku, njih više stotina.
Sunce i dalje izlazi u najboljoj namjeri. Bujanje života.
A, život je probuđenost jedinstvenosti svakog od nas koji u povezanosti i zajedništvu sa drugima, stvaramo ljubav, radost, mir, ljudskost, suosjećajnost, ljepotu i svrhu svakog od nas koja je opet život u svom najljepšem izričaju. Znam da to možemo pokazati.
Predsjednik Republike i Vrhovnik dr. Franjo Tuđman, donio je odluku 1995 godine kojom se pukovnik HVO-a Zvonimir Čuvalo odlikuje (275 ČUVALO ZVONIMIR NIKOLA 2504955152730) Red Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana s pozlaćenim pleterom.
Autor: Dubravka Mijatović
