Vječita dilema brojnih iseljenika – vratiti se u domovinu ili ostati u zemlji u kojoj su izgradili novi život – ponovno je izazvala burnu raspravu na društvenim mrežama.
Jedan iseljenik koji već 17 godina živi i radi u Njemačkoj podijelio je svoju priču te priznao kako se našao pred odlukom koju, kako kaže, više ne zna donijeti sam.
Nakon godina rada u Njemačkoj uložio je gotovo 190.000 eura u kuću u blizini Mostara. Plan je od početka bio jasan – jednog dana vratiti se s obitelji u Hercegovinu.
Međutim, nakon što je kuća dovršena i uređena, planovi su se počeli mijenjati.
„Trebam mišljenje ljudi koji su se vratili. Nakon 17 godina u Njemačkoj kupio sam kuću u blizini Mostara i plan je bio da se jednog dana svi vratimo. Kuća nas je s uređenjem koštala gotovo 190.000 eura. Sada djeca kažu da se nikada neće preseliti, a supruga više nije sigurna želi li ostaviti posao i prijatelje u Njemačkoj“, napisao je.
Dodao je kako je tek sada počeo shvaćati da je možda gotovo cijelu životnu ušteđevinu uložio u nekretninu u kojoj na kraju nitko neće živjeti.
„Prodati je ili još uvijek vjerovati u povratak?“, upitao je ostale korisnike.
Komentari podijeljeni
Objava je izazvala velik broj reakcija, a mišljenja su bila potpuno podijeljena.
Dio korisnika savjetovao mu je da kuću što prije proda i ostane ondje gdje su mu supruga i djeca.
„Tamo živi gdje su ti djeca“, glasio je jedan od komentara, dok su drugi poručivali kako ne bi trebao napuštati siguran posao u Njemačkoj zbog nostalgije.
Neki su smatrali kako je najveća pogreška napravljena još prije gradnje kuće jer o konačnom povratku očito nije postignut dogovor unutar obitelji.
„Prvo razgovor s obitelji, pa onda kuća“, jedna je od poruka koje su se ponavljale u raspravi.
Bilo je i potpuno suprotnih mišljenja.
Brojni iseljenici savjetovali su mu da nekretninu ne prodaje, uz obrazloženje da bi mu jednog dana mogla predstavljati sigurnost u mirovini.
„Djeca će svakako krenuti svojim putem, a kuća će ti uvijek ostati“, poručio mu je jedan korisnik.
Drugi su predlagali kompromis – ostati zasad u Njemačkoj, a kuću kod Mostara iznajmljivati sve dok ne donese konačnu odluku.
„Domovina je domovina“
U raspravi su se javili i ljudi koji su se nakon desetljeća provedenih u inozemstvu ipak vratili u Bosnu i Hercegovinu.
Jedan korisnik napisao je kako se nakon 45 godina vratio i više nema želju ponovno otići u Njemačku, dok je druga korisnica navela kako je nakon 35 godina života u Njemačkoj povratak u rodni kraj za nju bio ispravna odluka.
S druge strane, neki su priznali kako im je povratak nakon desetljeća provedenih u inozemstvu bio znatno teži nego što su očekivali.
Jedna korisnica navela je kako nakon 50 godina života izvan domovine pokušava vrijeme dijeliti između dvije zemlje jer se više nije jednostavno ponovno priviknuti na život u starom kraju.
Ova priča ponovno je otvorila pitanje s kojim se suočavaju tisuće ljudi iz Bosne i Hercegovine koji su otišli u Njemačku, Austriju i druge europske zemlje.
Dok mnogi godinama grade kuće u rodnom kraju računajući na povratak, njihova djeca u međuvremenu odrastaju, školuju se i stvaraju život u inozemstvu.
Tada povratak, koji je godinama bio zamišljen kao zajednički obiteljski plan, često postane osobna želja samo jednog člana obitelji.
