Iako broj stogodišnjaka u svijetu raste, novo istraživanje pokazuje da – statistički gledano – nitko tko je danas živ ne bi trebao očekivati da doživi 100 godina, piše IFLScience.
Znanstvenici su koristili šest različitih metoda prognoze životnog vijeka u 23 razvijene zemlje s niskom stopom smrtnosti. Rezultati su jasni: prosječan životni vijek generacija rođenih između 1939. i 2000. godine gotovo sigurno neće doseći magičnu brojku od 100.
Zašto su naši preci živjeli dulje?
Nevjerojatan porast dugovječnosti starijih generacija pripisuje se medicinskim napredcima s početka 20. stoljeća.
-
Oni rođeni oko 1900. godine u prosjeku su živjeli 62 godine.
-
Generacije rođene 1938. godine doživljavale su oko 80. rođendan.
Prosječni životni vijek tada se povećavao za pola godine po generaciji. Nakon 1939. taj je tempo usporio – procjenjuje se da će se stopa rasta smanjiti za 37 do 52 posto.
Zašto se životni vijek više ne produžuje kao prije?
Glavni razlog leži u činjenici da su najveći pomaci postignuti smanjenjem smrtnosti dojenčadi. Danas, kada je smrtnost djece u razvijenim državama gotovo neznatna, takvi skokovi više nisu mogući. Više od polovice usporavanja vezano je uz trendove smrtnosti među djecom do 5 godina, a gotovo dvije trećine uz smrtnost mladih do 20 godina.
Može li medicina promijeniti trend?
Autori istraživanja naglašavaju da prostora za produženje života i dalje ima. No bez revolucionarnih medicinskih otkrića – primjerice lijeka za rak – prosječni životni vijek neće se približiti 100. rođendanu.
Važno je istaknuti da istraživači ne tvrde kako postoji biološka granica ljudskog života. Naprotiv, vijek se produžava i dalje, samo znatno sporije.
Studija je objavljena u prestižnom časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences.
