U ličkom pitoresknom mjestu Sveti Rok, smještenom pod sjevernim padinama Velebita, od pamtivijeka se bavilo poljoprivredom i stočarstvom.
Gospodarskim granama za čiju budućnost baš i ne haju hrvatski političari očito ponukani uvjerenjem da razvojni stadij od teleta do krave i obrnuto traje poput prosječne saborske sjednice, da se mlijeko grabi iz bunara, a jaja rastu na grani.
Ipak, malo je onih kao što je Ivan Miletić, načelnik općine Lovinac, u čijem je sastavu i Sveti Rok koji je i najveće mjesto u toj lokalnoj jedinici. Za neke čudak, a za one razumnije poseban čovjek koji se uspješno nosi s dvostrukim izazovima života.
No, ono što ovog lokalnog političara izdvaja od drugih jest činjenica da se ne ograničava samo na vođenje općinskih poslova, već se s jednakim entuzijazmom posvećuje i stočarstvu, uzgoju tridesetak ovaca i nekoliko goveda.
Inače, načelnik je otac osmero djece, prepoznat kao rijedak primjer čovjeka koji je uspio uskladiti svoje odgovornosti prema lokalnoj zajednici s radom na obiteljskom imanju. Stoga je Miletić, koji se na čelu Lovinca nalazi od 2017. godine, predanim radom privukao pažnju i šire javnosti.
Dok njegovi kolege svoje radno vrijeme provode isključivo u toplim uredima, njegov radni dan počinje u zoru, najčešće u 5 sati. Prva stanica mu je – staja.
Čišćenje i pomuzba krava i briga o ovcama i janjcima, početni su svakodnevni koraci koje taj politički gospodarstvenik poduzima prije nego što sunce obasja čarobne krajolike ponosite Like.
– Blago ne zna za svece i petke. Zato čim otvorim oči idem u staju.
Sljedećih sat vremena zajedno sa suprugom posvećujem pripremi djece u školu i spremanju doručka. Feta kruha premazana domaćim pekmezom i šalica tek pomuzenog mlijeka naš je eliksir dobrog zdravlja.
Tada ide moj ritual. Slijedi brzo presvlačenje iz trliša i skidanje glibavih čizama, zatim tuširanje i oblačenje u fino odijelo i put Lovinca u načelničku fotelju.
I opet po završetku posla u staju. I tako svaki dan – raportira Miletić svoj radni dan, tjedan, mjesec…
Malo je vremena za odmor. Pogotovo kada svoje obiteljske obveze nekada mora podrediti politici. I to onda kada opravdano izostaje zbog raznih sastanaka, sjednica ili putovanja do ministarstava, uprava i službi.
Ali opet, nakon povratka u Sveti Rok, u bilo koje doba dana ili noći došao, najprije se ide u staju vidjeti je li sve uredu.
– Petero starije djece je poodraslo, posebno sin Marko koji se ozbiljno uhvatio obiteljskog nasljeđa pa obavi poslove oko stoke prije nego što se vratim. To nam puno znači.
Međutim, ne samo Marko već svi, pa i najmlađi, svi su od pomoći – tvrdi Ivan, glava kuće i Općine, koji unatoč političkim izazovima pronalazi ravnotežu između svojih društvenih obaveza i obiteljskih dužnosti, gradeći most između općine, grada i seoske zajednice.
A to radi, kažu u Lovincu i Svetom Roku, oblikujući ne samo politički pejzaž lokalne samouprave koju predstavlja, već paralelno uzdiže vrijednosti obitelji i tradicije u srcu svog rada. Kaže da ga veseli to što nije sam u svojim obvezama. Njegova obitelj tu ima ključnu ulogu.
Oduvijek su bili kućanstvo koje zajedno radi i dijeli zadatke. Djeca su od malih nogu uključena u rad na imanju, a supruga Ružica mu je neizostavan oslonac, uz posao u Gospiću revno drži obitelj na okupu.
Ipak, ako ćemo po duši, porodične vrijednosti temelj su svake normalne zajednice. Ako njih možemo očuvati, gradimo snažnije društvo. To snažnije na primjeru Miletića znači podrška tijekom zahtjevnijih radova, primjerice, košnje sijena i proizvodnje sira, dviju ključnih aktivnosti na obiteljskom imanju.
– Tada smo svi u akciji. Od onih najstarijih do najmlađih. Cijela je obitelj na okupu: Marta, Marko, Magdalena, Mihaela, Marija, Ivana, Ana i Josipa kao najmlađa. Svi smo tu.
Čujte, rad na imanju zahtijeva puno truda i posvećenosti, ali zajedno s obitelji svaki dan postaje poseban. Djeca uče vrijednosti rada i odgovornosti, a istovremeno se gradi jača povezanost unutar naše zajednice. Zato svi guramo prema istom cilju.
Moji kolege se pomalo čude i snebivaju kako uspijem spojiti obiteljske i poslovne obveze. Pitaju me “kako sve to odradiš”, “kako uskladiš da sve funkcionira i da nikome ništa ne pofali”. Istina, nema tu posebne formule, već ako nešto radiš s ljubavlju, onda to i funkcionira. Odnosno gdje je volje tu je i načina.
Ovim se poslom bavio moj djed, potom otac, sada i ja, a najvjerojatnije će tim istim putem krenuti i moj Marko. Razgovarali smo i o proširenju stada, pa ćemo vidjeti. Jer čemu moj demografski smisao ako on ode iz rodnog kraja – dodaje Miletić, uvjeren da će sin krenuti njegovim stazama i održati obiteljsku tradiciju.
Ništa protiv nema ni 16-godišnja kći Marija, polaznica drugog razreda medicinskog smjera Strukovne škole u Gospiću. Ni njoj kao ni njezinim mlađim sestrama nije teško oko stoke.
Ova, ako Bog da, buduća polaznica glumačke akademije, što joj je izričita želja da svoj kruh zarađuje na daskama koje život znače, posebno dominira u pravljenju sira. Škripavac joj najbolje ide od ruke.
– Pomažemo koliko nam đačke obveze dopuštaju. Mlađe sestre svaki dan kombijem idu iz Svetog Roka do škole u Lovincu gdje imaju cjelodnevni boravak. Otac radi, majka također, i to u Gospiću, a u gradu su i starije sestre.
Tako nekako mene zapadne da ujutro usirim zeru škripavca od mlijeka kojeg je otac rano ujutro pomuzao. Kada imamo više vremena čuvamo ovce, pogotovo za ljetnih praznika.
Sada kada je hladnije i nepovoljno vrijeme, blago je u staji. Onda je zeru lakše, ali svakako moraš biti tu – veselo će Marija, tjerajući pred sobom ovce i brižno mjerkajući da ne bi skrenule preko ceste, pa ti eto belaja.
U međuvremenu se pred kućom zaustavio školski kombi. Dvanaestogodišnja Ivana, dvije godine mlađa Ana i osmogodišnja Josipa upravo su stigle s nastave.
Četverac je to koji zajedno sa sestrom Marijom čini mlađi dio obitelji, ali nikako pošteđeniji. Kratki brifing s ocem, ručak, brzo presvlačenje i put staje. Za sat vremena već su svi u poslu. Mlađe sestre došle su dati ruke Mariji koja već neko vrijeme čuva ovce.
Osim u domaćinstvu, Miletići su okosnica gotovo cijelog društvenog života u općini. Budući da su najmnogobrojnija obitelj, pjevaju, sviraju i ministriraju u crkvenom zboru.
Najprije u Svetom Roku, a ako treba i u lovinačkoj “prvostolnici” sv. Mihovila. Članovi su i vokalno-instrumentalnog sastava “Svjetlo”, dok u tamošnjem KUD-u kao ključni čimbenici grade snažno tkivo zajednice u cjelini.
Osim što se brine o svojoj obitelji, Miletić je i predan vođa lokalne zajednice. Tijekom njegove vladavine općina Lovinac bilježi napredak u raznim sektorima, a ljudi ga cijene zbog njegove posvećenosti i pristupačnosti.
