Ući će u povijest, uvjereni smo. I to ne bilo koju, nego pčelarsku. A bez pčela, kao i bez vode, nema nam života. A on, taj čovjek za povijest stiže iz Broćanca, mjesta u blizini Posušja u kojem Ivan Miličević radi kao voditelj Logističkog centra u tamošnjem Tehnološkom parku.
I voditelj, i inovator, i meštar strojarstva. I prijatelj pčela.
Ali vratimo se mi u povijest. I Ivanovo mjesto u njoj. Kako je to zaslužio. Izumom, i to revolucionarnim. A izum je toliko razrađen i testiran da je već pred pragom serijske proizvodnje.
I Ivan je pčelar, s nevelikim iskustvom, reći će sam, jer se “tek” desetak godina druži s tim zujavim malim slatkim, vrijednim i korisnim stvorenjima. I družeći se s pčelicama Ivan je osmislio i patentirao svoju “trajnu satnu osnovu za košnice ili hibridno saće za pčele”. O čemu je riječ, u čemu je revolucija, prvi put govori Ivan, i to za “Slobodnu”.
Za svoj je izum Ivan još 2015. godine u Parizu na najprestižnijem i najstarijem svjetskom sajmu inovacija za “trajnu satnu osnovu” osvojio zlatnu medalju, a Ministarstvo poljoprivrede Francuske dodijelilo mu je srebrno odličje za veliko unaprjeđenje tehnologije u pčelarstvu. Potom dobiva i prve nagrade na sličnim sajmovima u Zagrebu, Ženevi, a od Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo Republike Hrvatske priznat mu je Konsenzualni patent pod šifrom PK20160175 za izum “hibridno saće za pčele”, dok mu je Institut za intelektualno vlasništvo Bosne i Hercegovine izdao Rješenje BAP132985, također za pronalazak “hibridnog saća za pčele”. Sad ćete se pitati, pa kad je već 2015. godine imao gotov izum, zašto je do sada čekao s proizvodnjom. Samo polako… Neka prvo Ivan pojasni u čemu je veličina ovog izuma.
– Jedan od velikih problema u pčelarstvu je zagađenost voštanih satnih osnova, odnosno saća parafinom i još nekim drugim elementima koji snižavaju prirodnu točku topljenja voska sa 65 stupnjeva na ispod 35 stupnjeva, što je uobičajena ljetna temperature. Uslijed toga dolazi do pucanja satnih osnova od voska, a to pravi velike štete pčelarima, ali i pčelama. Moguće je uginuće matice, mogu stradati larve, i mlade i odrasle pčele. Osim toga događaju se i bakterijske infekcije, zaraze u košnici, slijedi razvoj raznih bolesti…
To je materijal koji se reciklira iz generacije u generaciju, iz godine u godinu i tako u sebi akumulira određene supstance koje su štetne. Kad tome dodamo pohlepu određenih ljudi koji na tržište “gurnu” voštane satne osnove zagađene parafinom, koji je puno jeftiniji od voska, nastaje problem, jer se pčelarima teško osloboditi toga zagađenog voska. I ja sam se suočio s tim problemom u svom pčelinjaku. To mi je bio povod da potražim rješenje – govori Ivan.
Nakon pet godina rada na izumu pokazao ga je na spomenutim sajmovima, pokupio nagrade, ali nije bio spreman za serijsku proizvodnju. Čekao je Ivan da čuje struku, druge pčelare, da sami isprobaju taj izum i uvjere se u njegovu kvalitetu. I da “čuje” što će reći – pčele. Kada se uvjerio u svu ispravnost svoga izuma krenuo je u izradu zahtjevne tehnologije pomoću koje će izrađivati “trajne satne osnove”. Konačno je sam napravio čelični uređaj.
Kako objasniti u čemu je prednost Ivanova izuma?
– Saće u košnici je pčeli stan, bez toga se ne može odvijati život u košnici, bez toga nema larvi, legla, pčelinje hrane, pohrane pčelinjeg peluda, konačno i meda. Zapravo je to srce košnice. Inovacija je u tome što sada pčelari imaju na raspolaganju trajnu osnovu, dok sadašnja s voštanim satnim osnovama primorava pčelara da ih često mijenja, svake tri godine, što iziskuje trud i rad, gubi se vrijeme, ali i to sve skupa i košta.
Ova nova trajna satna osnova, nakon što se jednom postavi u košnicu, zahtijeva samo da se svake treće godine oslobodi od naslaga starog voska, ali se nakon vađenja i obrade u parnom topioniku vraća u košnicu, i tako bez prestanka jer na njoj nema nikakvih oštećenja, osim ako ne dođe do mehaničkog oštećenja nepažnjom pčelara, ili ako, primjerice, medvjed ošteti košnicu.
U normalnoj, redovitoj uporabi bez mehaničkih oštećenja, a zato se i zove trajna satna osnova, može trajati trideset, pedeset godina, ma praktički jedan životni vijek pčelara. I sve te godine bez ikakvog dodatnog ulaganja.
I sada ono najvažnije, ništa od tog mog izuma ne bi bilo da su ga odbacile pčele. A znamo svi da su upravo pčele najsofisticiraniji, najosjetljivi kukac u prirodi. Njima je moja osnova iz prve “legla”, a isto su mi rekli i ostali pčelari koji su testirali izum. Tako sam prošao na najtežem, stres testu, pčelinjem testu.
Moja nova tehnologija omogućava nemjerljivo bolje sanitarne uvjete unutar košnice jer pčelar daleko brže i lakše može promijeniti stari vosak i na taj način može eliminirati negativne efekte starog voska. Konačno, trajna satna osnova može se tretirati i na temperaturi višoj od 120 Celzijevih stupnjeva, što omogućuje uništenje spora američke gnjiloće, najopasnije bolesti medonosnih pčela. Trajna satna osnova se ne mijenja kada je jednom pčelar stavi u košnicu, nakon tri godine samo je očisti, reciklira stari vosak i ponovno vrati osnovu u košnicu.
Priznajem da sam išao strpljivo, korak po korak i u izradi alata i stroja za izradu osnove, jer nisam mogao to odjednom financijski pokriti. Sam taj uređaj za izradu košta oko 50 tisuća eura. Sada sam i to riješio i potpuno sam spreman za serijsku proizvodnju. Moram na kraju zahvaliti Pčelarskom savezu Splitsko-dalmatinske županije i gospodinu Ivanu Mravku koji je u vrijeme kada je vodio savez omogućio da se na sajmu na Dalmatini prezentira ovaj izum – veli nam s ponosom Ivan Miličević. Čovjek za Oscara i Nobela, pčelinjeg, kad bi ga bilo. Čudo iz Broćanca.
