Dana 15. svibnja 1906. godine u Ljubuškom je izbila pobuna radnika Duhanske stanice. Radnici su se okupili pred “Velikim vratima” (glavnim ulazom u Duhansku stanicu), ali su odbili ući i obavljati svoje poslove. Iako je direktor Duhanskog otkupnog ureda Trščik naredio da se otvore vrata, nitko od okupljenih nije htio ući. Nezadovoljni radnici su potom zatvorili sve radnje u gradu i gradski hotel te naposlijetku zauzeli sve prostorije i magazine Duhanske stanice.
List „Hrvatsko pravo“ 30. svibnja 1906. o događajima u Ljubuškom piše:
“U petak ranim jutrom svijet se uskomešao, ali imaš šta i vidjeti, vojska sa svih strana, ljudi koji su zapamtili okupaciju, pričaju da nije ni onda bilo više, na svaki ugao, bratke, zauzele i ne daju prolaza, svijet se čudi veleći: Mi se nijesmo pošli ni sa kim tući, mi jedino tražimo svoja prava.”
Nakon vijesti o pobuni radnika, 16. svibnja u Ljubuški je pristiglo 180 vojnika i 12 oficira koji su zatvorili sve prilaze gradu. Kako je vojska zabranjivala prilaz gradu, kišnog 17. svibnja radnici su upriličili skup na Humcu koji je trajao od 9 sati ujutro do 14 sati poslijepodne. Na skupu su okupljeni jednoglasno izglasali dvije rezolucije: jednu sa zahtjevima radnika, a drugu sa zahtjevima naroda.