Markovićev odgovor bio je jasan i povijestan: „Dok sam ja predsjednik, drugačije neće biti! Ta ruka je izraz ljubavi prema Hrvatskoj!
Na utakmici Češka – Hrvatska vidjeli smo da su izbornik i dio stručnog stožera bili drugačiji od momčadi koju vode. Igrači na terenu i oni na klupi, kao i uvijek, ruku na srcu. Izbornik Slaven Bilić i neki pomoćnici – ne.
Ne sjećam se da je bilo koja hrvatska selekcija imala takav raskol u najsvetijem trenutku prije utakmice. Čak i Islanđanin Dagur Sigurdson, izbornik hrvatskih rukometaša, drži ruku na srcu dok svira himna, iz poštovanja prema zemlji koju predstavlja.
Ruka na srcu izraz je ponosa, pripadnosti i ljubavi prema domovini. To je tradicija hrvatskih sportaša.
Tužno je, jer Vatreni su možda i najveći nacionalni ponos.
Osim toga, kakvo je to zajedništvo u kojem stožer radi jedno, a igrači drugo?
Ovdje se mora postaviti i pitanje odgovornosti predsjednika HNS-a Marijana Kustića. Upravo je predsjednik Saveza taj koji bi trebao voditi računa da reprezentacija nastupa kao jedno tijelo.
Biliću za ovu gestu – palac dolje.
Ako želi pozornost, za to postoji bolji način – neka usavrši igru s trojicom straga.
Ako želi pokazati gard, i za to će biti prilike, već u utorak – neka ga pokaže protiv Španjolaca u Sevilli.
Prekidati ritual koji je odavno postao dio identiteta nerazumno je i nezrelo, jer se time ruši kult ove reprezentacije, a kult je snaga koja te drži u najtežim trenucima.
