Već danima po vrgorskim kafićima i ulicama priča se kako bi u političke vode mogao krenuti Pero Jelavić Ćuk, bivši vratar HMNK Vrgorca, nekadašnji ugostitelj, danas zaposlenik u jednoj osiguravajućoj kući. Jelavić dolazi iz sportsko-ugostiteljske obitelji, otac Mate osnovao je POŠK, prvi i jedini nogometni klub iz Velikog Prologa, bio je i predsjednik Gradskog vijeća Vrgorca, držao restoran u tom selu s kojeg puca sjajan pogled prema Ljubuškom i polju Jezeru, brat Alen je delegat u Drugoj hrvatskoj nogometnoj ligi. Dok je Pero branio za ponos Vrgorske krajine kad je ulazio u Prvu ligu, sin Josip je krenuo očevim stopama, veliki je potencijal, trenutačno brani u Adriatica. Htjeli smo iz prve ruke saznati, je li riječ o predizbornim lovačkim pričama ili zaista postoji interes kod ovog nekadašnjeg prvoligaškog futsal vratara za lokalnu politiku.
– Da vam budem iskren, još nisam odlučio, no pozivi podrške stižu sa svih strana. Javljaju se bivši sportaši, prijatelji iz sela, aktualni sportaši, mali obični ljudi, poljoprivrednici… Žele da uđem u „ring“- veli nam Jelavić, pa nastavlja:
– Znači, svi znaju da mi posao ne treba, ako uđem u tu priču, ulazim otvorena iz srca, bez ikakvih figa u džepu. Želim da na ovom kamenu mladi ostaju u svojim domovima, premalo nas je da bi se dijelili i pratili tko kome lajka objave na društvenim mrežama. Moja priča i ljudi koji budu s mnom ako uđemo u tu priču bit će prvenstvo briga za naša sela, koja su po meni zanemarena. Zar nije sramota da mi godinama u Velikom Prologu čekamo kako će se riješiti zid na školskom igralištu, kad će voda poteći u Mijacima, mogu li Poljica dobiti javnu rasvjetu, kako će ljudi iz Žlibine i brdsko-planinski sela bez prijevoza doći do liječnika u Vrgorac, mjesecima da stoje „rovovi“ po seoskim cestama, kao u Podprologu, kad će se dovršiti mrtvačnice u Dugim Njivama i Rašćanima… -ističe ovaj vratar, koji je ove godine s ekipom Porto Tolera iz Ploča osvojio četvrto mjesto u veteranskoj kategoriji na legendarnoj „Kutiji šibica“ u Zagrebu.
– Tužno mi je gledati da svjetski, europski i višestruki prvak Hrvatske u kick-boxingu, Nikica Radonić iz Banje, nema ring ni dvoranu za treniranje, gdje bi podučava mlađe uzraste, nego mora putovati u Split, Mostar i Čapljinu na sparinge i treninge. Mi kao grad moramo djecu maknuti s mobitela i kauča, a to dobro radi moj matični klub HMNK Vrgorac, zbog toga trebaju imati veću i jaču potporu od gradskih službi. Što nam je s rukometom? Nekad smo imali klubove u ženskoj i muškoj konkurenciji. Zašto ih ne bih podignuli ponovno u dogovoru s Izviđačem iz Ljubuškog? Imamo potencijala i za jedan dobar boćarski klub- veli Jelavić.
No, sve je to lijepo rečeno, ali ljudi od nečega moraju živjeti u ovom kraju, vidimo da je poljoprivrednika sve manje u poljima, a obrtnika u gradu.
– Struktura stanovnika po selima je poražavajuće, ali trebamo ih uz jasne gradske poticaje uvjeriti mlade da je bolje živjeti na selu i na svojoj zemlji proizvoditi: jagode, breskve, grožđe, bijeli luk, kapulu, krumpire… nego tražiti posao u Makarskoj i Splitu za tisuću, tisuću i sto eura, a onda plaćati podstanarstvo 600 eura. Pa šta će im onda ostati na kraju mjeseca? Nažalost, nisam zadovoljan ni sa stanjem obrta, za kupit bilo što danas velika većina mojih sugrađana odlazi u susjedni Ljubuški. Mi godinama nemamo postolara, slastičara… Ljude treba motivirati da ulaze u obrtništvo- zaključio je Jelavić.
