Klub iz Bundeslige prošlog vikenda je pobijedio Bayern, a Medić je majstorski zabio.

Nakon velike utakmice dao je najemotivniji intervju u svojoj karijeri. Otkrio je da sanja dres Hrvatske, ali i probleme koje su zadesile oca Medića.

”Reprezentacija je za mene neostvareni san. Biti u krugu tih igrača koji su svi kvalitetni nešto je najveće. Na tome radim, svaki dan se borim da obučen naš nacionalni dres. Kad će se to dogoditi ne znam, spreman sam, treniram za to. Čekam da dođe vrijeme”, rekao je Medić za SN.

– Ja sam rođen u Zagrebu, tu sam odrastao, ali moj otac je iz Hercegovine. Vezan sam jako za taj kraj, bio sam baš ljetos… Zbog porijekla imam pravo da igram i za BiH. Ipak, kontakt koji sam imao prošle godine je ujedno bio i posljednji, ljudi koji su nadležni znaju moju situaciju i moje mišljenje, mada ne bih o tome govorio u medijima. Zadržat ću za sebe, kaže nam Jakov Medić.

Nije teško zaključiti da je Mediću na prvom mjestu Hrvatska, što je, dodaje, normalna stvar.

– Znam dosta o reprezentaciji BiH, ponajviše preko Vasilja koji je tu već neko vrijeme, a poznajem i druge igrače. Ali, ipak to ne može uspoređivati s Hrvatskom u kojoj sam se rodio, odrastao… Ako me razumijete – ogovarao je na upite novinara iz Sarajeva.

”Najveći uzor mi je tata, koji pati od teških bolova kakve rijetko koji čovjek doživi. Jako se muči već godinama, prošao sam to s njim, kad ga vidim s tim bolovima i kako svaki dan ide naprijed, on je za mene najveći uzor. Daje mi motivaciju i snagu da mi ništa ne bude teško jer sam zdrav i Bog mi je dao da radim što najviše volim: igram nogomet. Katolik sam, Bog mi daje snage. Živim sam, pa moram kroz neke stvari prolaziti sam. To me također izgradilo u jaku i čvrstu osobu.”

Andro Medić boluje od neuralgije trigeminusa…

”To je bol koja dolazi od moždanog živca, najjača koja postoji kod čovjeka, medicina ne zna koji je uzrok i vjerojatno nikad neće otkriti. Ljudi obično završe na psihijatriji, kažu da su to tisuću puta jači bolovi nego kad te boli zub. Ne možete jesti, piti, ništa…

To su sijevajući bolovi po minutu i vraćaju se… Tata je bio na nekoliko operacija, Bog mu daje snage da to trpi. Kad se pojavi zna ga držati tri-četiri mjeseca, pa prestati, te se opet vratiti. Zadnjih nekoliko mjeseci imali smo teško razdoblje jer ponovno je imao bolove, sada mu je bolje. Kad vidim što prolazi, meni je istrčati na teren i igrati nogomet kao hobi. Posao, ali i užitak. Dobro se nosim s pritiskom. Snagu i motivaciju vučem iz drugih stvari u životu.”

Dario Šimić o svom nećaku: Dalić ga treba pozvati

HRVATSKA reprezentacija u četvrtak 20. ožujka igra prvu četvrtfinalnu utakmicu Lige nacija s Francuskom. Pred tu utakmicu se oglasio Dario Šimić.

“Vidim da u reprezentaciji imamo problema sa stoperima. Neki ne igraju u klubu, neki su bili ozlijeđeni pa tek traže formu, a ukupno je izbornik pozvao samo četvoricu koji mogu igrati na toj poziciji, pritom je Joška Gvardiola znao koristiti na lijevom braniču. Apsolutno treba pozvati Jakova Medića! Odlično ga poznajem i u svim segmentima igre može biti na razini reprezentacije. Vrlo je bitno da je dobar u skoku, defenzivnom i posebice ofenzivnom, visok je 193 centimetra, ali i da je jak na lopti, u gradnji igre, po čemu je naša reprezentacija poznata. Žao mi je što već sada nije na popisu”, citiraju Sportske novosti što im je Dario Šimić rekao o svom nećaku, uz napomenu da ih je on nazvao.

“Apsolutno Jakov zaslužuje poziv u reprezentaciju”

“Njegova karijera stalno ide prema naprijed, to znači da se radi o jako kvalitetnom igraču. Dobar je i u fazi obrane, ali i u fazi napada. Što je raritet. U Ajaxu je na početku igrao, a nakon toga je nastao totalni nered vezan za direktora Svena Mislintata, čak je i Josipu Šutalu, koji je izvanserijski, tada bilo jako teško igrati. Nažalost, svi igrači koje je on doveo platili su nakon što je dobio otkaz, osim Šutala u kojeg su puno uložili. I sada, kad se sve smirilo, Šutalo ima izvrsnu sezonu. Jakov kontinuirano pokazuje vrijednost. Njegov je put bio izuzetno težak, ali on je uvijek išao naprijed, dokazivao se, igrački rastao, što je najveća odlika nogometaša”, nastavlja Šimić o svom nećaku te poentira: 

“Jakov Medić je nešto kao što je nekad bio Ivica Križanac. Igrači koji u Hrvatskoj nisu imali pravu šansu i podršku, nisu igrali za Dinamo ili Hajduk, stalno su se negdje morali dokazivati i uspijevali su u tome. Apsolutno Jakov zaslužuje poziv u reprezentaciju.”