Vrgorsko selo Prapatnica, dobilo je naziv po paprati (lat.Dryopteris) koja se i danas može pronaći u tom mjesto, gdje je većina stanovnika došla iz zapadne Hercegovine poslije Kandijskog rata. Odlučili su živjeti u Prapatnici, uz mitski Matokit i obrađivati škrte njive u njegovom podnožju. No, život u ovom kraju nikad nije bio lagan.

Pri kraju Prvog svjetskog rata, selo je pogodila španjolica i svakodnevno odnosila živote. Tada se jedna majka zavjetovala sv. Roku ako spasi njenog teško bolesnog sina da će ona zauzvrat svake godine s njegovim kipom obići cijele Prapatnice, koje nisu baš male. Svetac je uslišio njene molitve, a ona je tjedan dana kasnije obišla svaku kuću s njegovim kipom.

Tako je krenula zavjetna procesija koju su mještani objeručke prihvatili do danas, nije se ugasila ni u olovnim komunističkim vremenima kada je selom hodalo samo šest vjernika. Danas Prapatničani s ponosom slave svog nebeskog zaštitnika, tako su se okupili na svetoj misi u velikom broju. Misu je predvodio župnik don Ivan Urlić, koji je blagoslovio obnovljeni kip sv. Roka. To je ujedno bila najbolja priprema za 107. zavjetnu procesiju, koja će se održati za nekoliko dana.

Inače, crkva sv. Roka u Prapatnicama sagrađena je na temeljima stare koja je bila podignuta 1712.godine, temelji te prve crkve vide se i danas. Međutim, novi sakralni objekt izgrađen je 1912. godine, više puta je obnavljan i danas izgleda uistinu lijepo. Nažalost, Prapatnice kao i brojna druga zabiokovska sela, muče iste problemi, sve se više ognjišta gasi, a sve je manje djece ispred kuća i na igralištima.