Novinar Slobodne Dalmacije iz Kašča Mate Primorac prvi je objavio vijest kako je na Biokovu, u Medvjeđoj jami pokrenuta velika akcija MUP-a, HV-a, Ministarstva hrvatskih branitelja, Uprave za zatočene i nestale, uz asistenciju HGSS-a i Hitne pomoći koja za cilj ima pronalazak posmrtnih ostataka ljudi koje su partizani ubili bez presude i bacili u jamu.
Ovakve akcije pripremaju se mjesecima, daleko od očiju javnosti i medija. Za otkriti ovako masovnu grobnicu kao na Biokovu, u kojoj se nalazi devet tijela, potrebne su godine rada i prikupljanja informacija, a posebno s obzirom na činjenicu da je od streljanja prošlo više od 80 godina.
Do tih mjesta egzekucija dolazi se zahvaljujući dijelu ljudi koji su sudjelovali u događaju ili njihovoj rodbini, ali i svjedocima koji su možda negdje u blizini čuvali ovce kao djeca i čuli krikove, pa te događaje prenijeli mlađima. Dio egzekutora, kako doznajemo iz naših izvora, ne može s tim tajnama umrijeti pa prilikom odrješenja i odlaska s ovog svijeta povjere te informacije svojoj rodbini, a neki i svećenicima.
Teško je ići na ekshumaciju u Biokovo, gotovo dva sata hoda u planinu, po strmom i teškom terenu. Pogotovo ako nemate 100 posto provjerenu informaciju. Tko je do nje došao? Nezahvalno je špekulirati. Mjesto ubojstva pokazuje svu pomračenost uma: ispod vrhova Biokova, daleko od bilo kakve ceste i puta, pred zaklonjenom jamom dubokom 100-tinjak metara doveli su ljude i strijeljali. Zato se više od osam desetljeća nije mogla otkriti grobnica. Odakle dolaze žrtve? Je su li iz Vrgorca, Makarskog primorja ili zapadne Hercegovine? Prema nekim informacija, trojica ubijenih franjevaca mogla bi biti iz samostana u Širokom Brijegu (BiH), odvedeni iz samostanske mlinice i hidrocentrale 8. veljače 1945. godine, dan nakon odlaska postrojbi iz sastava 8. dalmatinskog korpusa koji su prethodno pobile i zapalile 12 franjevaca.
Nakon tog zločina, dio franjevaca se sklonio u mlinicu, bježeći od granatiranja samostana, a poslije su ih pripadnici XI. dalmatinske brigade odveli sa sobom do Kozice kod Vrgorca, gdje su se razdvojili u tri smjera. Radi li se u ovom slučaju o njima nitko ne želi komentirati, pa ni Vicepostulaturu postupka mučeništva „Sluge Božje fra Andrija Topić i 49 braće“, na čelu s fra Miljenkom Stojićem koja se brine o pobijenim hercegovačkim franjevcima tijekom Drugog svjetskog rata i poraća.
Devet franjevaca odvedeno je, posmrtni ostaci fra Melhiora Prlića identificirani su 2005.godine u Zagvozdu, dok su tijela fra Fabijana Paponje, fra Radoslava Vukšića pronađena 2019. godine u jami Golubinki, pokraj sela Mratova nedaleko od Drniša. Tri papirića na kojim su bila zapisana njihova imena sačuvale su pastirice s područja Drniša, nažalost zbog protoka vremena ime trećeg franjevca nije se moglo pročitati. Još se traga za: fra Bonifacijem Majićem, fra Fabijanom Kordićem, fra Andrijom Jelčićem, fra Leonardom Rupčićem, fra Miljenkom Ivankovićem.
Fra Bonificije Majić
Fra Leonardo Rupčić
Fra Andrija Jelčić
