Josip Jelinić gostovao je u podcastu snimljenom u Međugorju, gdje je u otvorenom razgovoru govorio o vjeri, poslu, životnom pozivu, pronalasku bračnog partnera, predbračnoj čistoći, obitelji, braku, poniznosti i oprostu. Posebnu pozornost privuklo je njegovo svjedočanstvo o molitvi za buduću suprugu, ali i priznanje da ju je zaprosio već devetog dana njihova druženja.
Razgovor je velikim dijelom bio nadahnut likom svetog Josipa i pitanjem kako suvremeni katolik, osobito muškarac, treba gledati na posao, obitelj i vlastiti životni poziv.
Jelinić je naglasio kako većina ljudi ne radi posao koji uistinu voli, nego posao kojim osigurava egzistenciju sebi i svojoj obitelji. Ipak, smatra kako čovjek treba osluškivati vlastite talente i želje, umjesto da životni put bira isključivo prema očekivanjima roditelja, okoline ili visini plaće.
Posebno je upozorio na drugu krajnost – kada posao čovjeku postane najvažnija stvar u životu.
Govoreći o ljudima koji svakodnevno rade deset, jedanaest ili dvanaest sati, Jelinić je upozorio da takav način života može ostaviti vrlo malo vremena za supružnika, djecu, zajednički obrok i obiteljsku molitvu.
Otvoreno o traženju buduće supruge
Velik dio razgovora bio je posvećen ljubavi, vezama i braku. Jelinić je priznao kako je prije ženidbe imao snažnu želju pronaći suprugu, ali je s vremenom shvatio da ne može požurivati ono za što još nije došlo pravo vrijeme.
Otkrio je i zanimljiv detalj iz razdoblja neposredno prije nego što je upoznao svoju suprugu.
U pola godine popio je kavu s četiri djevojke, a neke od tih susreta ponovio je dva ili tri puta. Kaže kako su to bile dobre, pametne i vjernički usmjerene djevojke, ali se ni s jednom odnos nije razvio.
„Mene su sve četiri odbile. Bogu hvala, sve četiri me odbile“, iskreno je kazao Jelinić, dodajući kako je danas zbog toga zahvalan jer je sa svojom suprugom pronašao ljubav, mir, sigurnost i radost kakvu prije nije osjećao.
Prema njegovim riječima, nije dovoljno da je netko vjernik ili da postoji fizička privlačnost. Za kvalitetan odnos važni su i karakter, međusobno razumijevanje te životne vrijednosti.
„Za buduću suprugu prikazao sam više od 500 misa“
Jedno od najsnažnijih svjedočanstava uslijedilo je kada je Jelinić progovorio o molitvi za buduću suprugu.
Kazao je kako smatra da velike životne odluke treba izmoliti te otkrio da je tijekom godina više od 500 svetih misa ciljano prikazao za svoju buduću suprugu.
„Došao sam na svetu misu i rekao: Bože, ova misa neka bude za moju buduću ženu. Došao sutra i rekao: Bože, ova misa neka bude za moju ženu. I tako 500 puta“, ispričao je.
Istodobno, njegova buduća supruga tri se godine molila svetom Josipu te je, prema Jelinićevu svjedočanstvu, svake srijede postila o kruhu i vodi za budućeg muža.
Zaprosio ju je devetog dana
Posebno iznenađenje uslijedilo je kada je otkrio koliko mu je trebalo da odluči zaprositi ženu s kojom danas živi u braku.
„Ja sam deveti dan druženja zaprosio svoju ženu.“
Odmah je, međutim, naglasio da takav potez ne preporučuje svima.
„Ne bih ja ovo svakome preporučio. U mene je iznimna situacija“, rekao je Jelinić, objašnjavajući da tom susretu nije prethodilo pasivno čekanje, nego dugo razdoblje molitve, osobnog sazrijevanja i osluškivanja.
Govoreći o upoznavanju budućeg supružnika, naglasio je i važnost otvorenog razgovora. Smatra kako prije braka treba razgovarati o vjeri, predbračnoj čistoći, djeci, mjestu stanovanja i drugim konkretnim pitanjima budućeg zajedničkog života.
Otkrio i detalj iz vlastitog braka
Jelinić je tijekom razgovora otvoreno progovorio i o poteškoćama koje se mogu pojaviti u braku, čak i među ljudima koji aktivno žive svoju vjeru.
Ispričao je kako su se on i supruga nedavno posvađali. Nakon toga joj se ispričao za ono u čemu je pogriješio te predložio da ponovno stave ruke na križ i izgovore bračnu privolu.
„Kad smo stavili ruku na križ, kada smo oboje izgovorili privolu, nakon toga smo počeli plakati, zagrlili smo se i oprostili jedno drugome“, posvjedočio je.
Dodao je kako je nakon toga osjetio novu radost i obnovu njihova odnosa, istaknuvši da su tek godinu dana u braku.
Poniznost i sposobnost reći „oprosti“
Na kraju razgovora jedna od središnjih tema postala je poniznost. Jelinić smatra da samo prakticiranje vjere ne znači automatski da je čovjek ponizan.
Naglasio je kako se poniznost pokazuje ponajprije u sposobnosti priznati vlastitu pogrešku, zatražiti oprost i oprostiti drugome.
Prema njegovim riječima, poniznost raste i kroz svakodnevno prihvaćanje poteškoća, obavljanje obveza koje čovjeku nisu drage, podnošenje nepravde te spremnost da se, kada povrijedimo drugoga, ponizimo i kažemo: „Oprosti, pogriješio sam.“
Razgovor s Josipom Jelinićem tako je, osim njegova osobnog svjedočanstva, otvorio niz pitanja s kojima se susreću brojni mladi – od izbora životnog poziva i posla do pronalaska bračnog partnera, pripreme za brak i očuvanja obiteljskog zajedništva.
