U povodu smrti legendarnog boksača Georgea Chuvala – Jure Čuvala, čiji su roditeljski korijeni iz ljubuškog kraja, prenosimo emotivnu objavu Drage Vukojevića, novinara Radio Ljubuškog, objavljenu na njegovu profilu.
„Jako sam ponosan i sretan da mi je u rodnom kraju postavljen spomenik. Sada će me moji rođaci i prijatelji moći vidjeti svaki dan. Iako ću se vratiti u Kanadu, ovdje će zauvijek biti komad moga srca i moje duše. Dobiti spomenik u mjestu gdje su rođeni moji roditelji za mene je velik trenutak. Drago mi je da je ovoliko ljudi došlo na otkrivanje spomenika, hvala im svima.“
Ovim izrazito emotivnim riječima, izrečenim pred mnoštvom građana Ljubuškog u prosincu 2011. godine prigodom svečanog otkrivanja njegova spomen-obilježja ispred Gradske sportske dvorane u Ljubuškom, svijetu se obratio legendarni George Chuvalo ili, po naški, Jure Čuvalo.
Čovjek kojega ni najveći titani u povijesti boksa, poput Muhammada Alija, Joea Fraziera i Georgea Foremana, nikada nisu uspjeli oboriti na pod, preminuo je tiho, ostavivši iza sebe sportsku besmrtnost.
Sudbina se gotovo cijeli život igrala s Jurom, a prvi i posljednji meč odigrala je na isti datum – 12. rujna. Svijet je ugledao 12. rujna 1937. godine u Torontu, a s ovoga je svijeta, na svoj 89. rođendan, otišao 12. rujna 2026. godine.
Iako je cijeli život proveo pod kanadskom zastavom, u dalekom Torontu, Jure Čuvalo bio je snažno vezan uz hercegovački krš. Bio je ponosni sin hrvatskih imigranata, Stipana iz Proboja i Katice, rođene Kordić, iz Grljevića, koji su u potrazi za boljim životom u Kanadu stigli iz ljubuškog kraja.
Odrastao je u teškim radničkim uvjetima, no ona mitska snaga i gotovo nevjerojatna izdržljivost u ringu kao da su bile satkane i od gena poniklih s hercegovačkog kamena. Sam je u šali znao govoriti da su za njegovu legendarnu otpornost na udarce zaslužni kratak vrat opsega 44 centimetra i tvrda „glava od hercegovačkog kamena“.
Tri povratka u Ljubuški
Posebno je važno što Jure Čuvalo nikada nije zaboravio kraj iz kojega su potekli njegovi roditelji. Da za njega to nije bila tek formalna priča o podrijetlu, svjedoče i njegova tri dolaska u Bosnu i Hercegovinu i Ljubuški.
Prvi put stigao je 1970. godine, na vrhuncu boksačke slave. Središnji događaj njegova boravka bio je boksački meč na stadionu Koševo u Sarajevu protiv Mikea Brucea. Nakon pobjede u Sarajevu ostvario je ono što mu je bilo posebno važno – posjetio je ljubuški kraj iz kojega su potekli njegovi roditelji.
Drugi put u Ljubuški je doputovao u studenome 2009. godine. U prepunoj dvorani ljubuške Gimnazije održao je snažno i potresno predavanje o borbi protiv droge. Govoreći o vlastitim teškim obiteljskim tragedijama i gubitku sinova, želio je svojim iskustvom upozoriti mlade i pomoći u spašavanju njihovih života.
Treći, ujedno i krunski posjet, dogodio se u prosincu 2011. godine, kada mu je Ljubuški podigao spomenik kao trajni znak zahvalnosti i povezanosti s jednim od najvećih boksača koje je Kanada dala.
Upravo tada izgovorio je riječi koje nakon njegove smrti imaju još snažnije značenje:
„Iako ću se vratiti u Kanadu, ovdje će zauvijek biti komad moga srca i moje duše.“
Spomenik u Ljubuškom tako ostaje trajni štit od zaborava na boksača kojega nitko nije mogao srušiti i čovjeka koji, bez obzira na svjetsku slavu i život tisućama kilometara daleko, nikada nije zaboravio svoje hercegovačke korijene.
Objavu prenosimo s profila Drage Vukojevića, novinara Radio Ljubuškog.
