Kako se približava krajnji rok za obnovu tužbe za genocid protiv Srbije, politička situacija u BiH sve se više komplicira. Prava je sreća što taj rok istječe za dva tjedna jer, da je dulji, pitanje je gdje bi BiH i svi mi s njom završili.

No, i ovako je jasno kako će i sam pokušaj obnove tužbe paralizirati institucije vlasti na državnoj razini, zaoštriti političku i nacionalnu retoriku te dovesti u pitanje sve započete reforme. Stranke iz Saveza za promjene najavile su povlačenje iz institucija BiH, što u praksi znači da Vijeće ministara neće moći donositi odluke, da će Predsjedništvo BiH izgubiti legitimitet, a Parlamentarna skupština BiH kvorum za zasjedanje. To bi i u Švicarskoj ili Njemačkoj bilo dovoljno za ozbiljnu krizu. U konstantno nestabilnoj i tenzijama opterećenoj BiH, ovakav rasplet događaja znači kolaps.

Usto, stižu najave novih kaznenih prijava, žalbi, tužbi i protutužbi, a međudržavne krize valjda se podrazumijevaju. Barem kada je u pitanju odnos BiH i Srbije jer Beograd sigurno neće blagonaklono i mirno promatrati pokušaj oživljavanja haaškog procesa. Prvi potez svakako će biti (ponovno) otkazivanje posjeta predsjednika Tomislava Nikolića Sarajevu. A već sljedeći, korištenje tužbe i odnosa s BiH u predizbornoj kampanji u Srbiji koja se već zahuktava.

Glavni problem je, ipak, što obnova tužbe nikome pa ni onima koji u javnosti inzistiraju na njoj, neće donijeti ništa dobro. Jasno je da nema novih dokaza koji bi promijenili raniju presudu, a i legitimitet samog pravnog zastupnika BiH je, blago rečeno, upitan. Svjesno ili ne, bošnjački politički vrh ponovno pokazuje staru želju da odlučuje uime cijele Bosne i Hercegovine. Već i to je dovoljan razlog da se zabrinemo za budućnost. Čak i ako se na kraju odustane od pokušaja obnove procesa pred Međunarodnim sudom pravde.