Prije gotovo 120 godina Ljubuški je bio poprište jednog od najvećih radničkih i građanskih prosvjeda u Bosni i Hercegovini za vrijeme Austro-Ugarske Monarhije. Štrajk duhanskih radnika, koji je započeo 17. svibnja 1906. godine, toliko je uznemirio vlasti da su u grad tijekom noći stigle vojne postrojbe iz Mostara, zatvoreni su svi prilazi Ljubuškom, a o događajima je izvještavan čak i car Franjo Josip.
Povod prosvjedu bili su niske nadnice, teško radno vrijeme i nezadovoljstvo položajem radnika, ali se vrlo brzo pobuna pretvorila u opći građanski bunt protiv brojnih nameta i ograničenja koja je provodila austrougarska uprava.
Direktor povisio plaće, ali bilo je prekasno
Prema službenom izvješću kotarskog predstojnika, direktor Duhanske stanice Reumann, koji je u Ljubuški stigao s trojicom egipatskih trgovaca radi pregleda uzoraka duhana, već je 16. svibnja iz vlastite inicijative povećao nadnice. Stalni radnici dobili su povećanje od oko 20 helera, a privremeni oko 10 helera.
No, sljedećeg jutra radnici su ipak obustavili rad.
Vrlo brzo zatvorene su trgovine, gostionice, kavane i hotel, a prosvjednici su se uputili prema gornjem dijelu grada, gdje im se pridružio velik broj građana.
Razbijen hotel i provaljeno u Duhansku stanicu
Povratkom u središte grada prosvjednici su demolirali tadašnji hotel. Razbijeni su prozori, željezna vrata, uništen inventar, posuđe, piće i hrana.
Nakon toga krenuli su prema Duhanskoj otkupnoj stanici. Probijena su željezna vrata, kamenjem su razbijeni prozori, a četvorica čuvara koji nisu pristupili štrajku pobjegli su pred razjarenom masom.
U metežu je Ljubušak Marko Kordić ošamario direktora Tarščika, dok je jedan od egipatskih trgovaca napadnut na ulici, ali nije zadobio ozljede.
U grad stiže vojska
Gradska policija i malobrojna žandarmerija nisu uspjele uspostaviti red pa je vojska odmah zauzela Duhansku otkupnu stanicu i Kotarski ured.
Istoga dana iz Mostara je stiglo dodatnih 185 vojnika pod zapovjedništvom potpukovnika Rubeša, a svi prilazi Ljubuškom bili su zatvoreni kako bi se spriječio dolazak novih prosvjednika iz okolnih sela.
Sljedećeg jutra oko dvije do tri tisuće ljudi okupilo se na pašnjaku kod humačkog samostana jer im nije bilo dopušteno održati skup u gradu.
Narod nije tražio samo veće plaće
Iako je štrajk započeo zbog radničkih prava, vrlo brzo prerastao je u politički i društveni prosvjed.
Na narodnom zboru donesena je rezolucija s čak trinaest zahtjeva, među kojima su bili:
- sloboda tiska, zbora i dogovora,
- ukidanje kuluka,
- slobodni i pošteni izbori za općinsko vijeće,
- veće plaće općinskih službenika,
- predaja državnih pašnjaka i šuma narodu,
- pravo naroda da bira procjenitelje duhana,
- povratak otkupnih cijena duhana na razinu iz 1903. godine,
- smanjenje poreza i pristojbi,
- pomoć stočarstvu i siromašnima,
- dostupnije zdravstvene usluge.
Deset zahtjeva radnika Duhanske stanice
Posebno su formulirani i zahtjevi radnika Duhanskog otkupnog ureda, koji su tražili:
- povećanje plaća za 30 do 40 posto,
- skraćenje radnog vremena s 10 na 8 sati,
- ukidanje novčanih kazni,
- povratak nepravedno otpuštenih radnika,
- da prednost pri zapošljavanju imaju stanovnici ljubuškog kotara,
- pomoć radnicima koji su ostali nesposobni za rad,
- zabranu da žene nose teške bale duhana,
- uljudnije ponašanje nadzornika,
- premještaj nadzornika iz drugih kotara,
- da nitko ne bude kažnjen zbog sudjelovanja u štrajku.
Govorili su i ugledni Ljubušaci
Na velikom narodnom zboru govorili su Ante Gavran, fra Božo Ostojić, Muhamed Tančica i Vlado Vitković, a zahtjevi su predani kotarskim vlastima.
Štrajk je završio 21. svibnja 1906., nakon što je kotarski predstojnik obećao razmotriti zahtjeve prosvjednika.
Car tražio istragu
Događaji u Ljubuškom izazvali su veliku pozornost u Sarajevu i Beču. Pokrenuta je opsežna istraga, u koju se uključio i sam car Franjo Josip.
Smijenjen je kotarski predstojnik Georg Paulić, oko pedeset osoba bilo je uhićeno ili saslušano, ali organizatori štrajka nikada nisu službeno otkriveni.
U policijskim izvješćima Ljubuški je nakon toga godinama označavan kao “potencijalno revolucionarno gnijezdo”, što dovoljno govori koliko je ovaj događaj ostavio traga u tadašnjoj Austro-Ugarskoj.
Više od stoljeća kasnije, štrajk duhanskih radnika ostaje jedan od najznačajnijih društvenih događaja u povijesti Ljubuškog – trenutak kada su radnici, seljaci i građani zajednički ustali tražeći dostojanstveniji život, bolje radne uvjete i veća građanska prava.
