Prema mišljenju mnogih stručnjaka, potrebno je dugo vremena da se razvije Alzheimerova bolest. Tako je dr. Abram Hoffer, kanadski biokemičar, liječnik i psihijatar vjerovao da su dugotrajna neadekvatna prehrana, kao i eksponiranje polutantima mozga odgovorni za razvoj ovog degenerativnog oboljenja. Naravno, kao i kod drugih stanja mnogi čimbenici utječu na ovu bolest, kao što su problemi cirkulacije, virusne infekcije, oksidativna oštećenja, upale, stres, ali i višak kortizola. I naravno, genetska predispozicija.
– Genetska predispozicija je najvjerojatnije uzrokovana apolipoproteinom E (ApoE), te nažalost oni koji naslijede specifičan tip ovog Apo E, a to je Apo E 4, imaju tri puta veći rizik da razviju Alzheimerovu bolest – kaže liječnica i nutricionistica dr. Lejla Kažinić Kreho, voditeljica zagrebačkog savjetovališta Nutrimen.
Teže je pitanje – može li se taj rizik izbjeći?
– Iako se danas teško sa sigurnošću može reći da se nutritivnim pristupom može izbjeći ovo stanje, ohrabruje činjenica da sve više istraživanja pokazuje da pravilan pristup prehrani, kao i kontrolirana suplementacija zaista može uveliko utjecati na tijek ovog oboljenja.
Čak bi se i genetska predispozicija možda mogla izbjeći ako se ne dogode neke okolnosti kao što je npr. virusna infekcija uzrokovana herpes simplexom, ističe doktorica i podsjeća na to da je u časopisu Lancet 1997. godine objavljeno istraživanje koje su obavili znanstvenici s Manchesterskog neurobiološkog laboratorija koje je pokazalo povezanost upravo ovog virusa s Alzheimerovom bolešću.
U zadnje vrijeme se sve češće navodi da virusi mogu oštetiti gene, ali odgovarajuća suplementacija vitaminom E i selenom je pokazala da zaustavlja štetno djelovanje virusa na deformaciju gena. To bi značilo da osobe koje imaju manjak vitamina E i selena češće imaju infekcije uzrokovane virusom herpes simplex, pa ako još k tome postoji genetska predispozicija, one su mnogo osjetljivije da obole od Alzheimerove bolesti.
Istraživanje objavljeno u New England Journal of Medicine 1997. pokazalo je da pacijentima kojima je davana doza od 2000 iu vitamina E u odnosu na placebo grupu je smanjena progresija oboljenja. Ovo su jako visoke doze i nemojte nipošto sami suplementirati bez kontrole i savjetovanja stručne osobe, upozorava dr. Kažinić Kreho.
Dr. Leon Thal, neuroznanstvenik sa Sveučilišta Kalifornija, koji je i vodio ovo istraživanje, vjeruje da će ovi rezultati promijeniti stav prema liječenju ove bolesti i u SAD-u i u drugim dijelovima svijeta. Tako već niz godina Udruženje američkih fizijatara preporučuje suplementaciju vitaminom E za pacijente oboljele od Alzheimera.
Koja je veza Alzheimerove bolesti i kardiovaskularne bolesti? Je li i ovo upalna bolest?
– Možda oba ova procesa imaju istu etiologiju; kod Alzheimera je dokaz prisustvo plaka, dijelovi mrtvih stanica, kao i otpadni materijal u mozgu. U plaku je pronađena supstancija – abnormalni protein amiloid koji se nalazi i u arterijskom depozitu kod srčanih bolesnika. Istraživanja govore da je uzimanje protuupalnih lijekova jedan od načina da prevenirate ovo oboljenje, što se podudara s hipotezom da su oštećenja koja se jave u moždanim stanicama dijelovi ukupnog upalnog procesa u tijelu. To znači da se protuupalni nutrijenti mogu pokazati veoma važnima u prevenciji ovoga stanja.
Upala znači više oksidanata, a protiv njih u borbu kreću antioksidansi, vitamini A, C i E. Istraživanja govore da su baš njima deficitarni oboljeli od Alzheimera, pojašnjava doktorica. Važno je znati da protuupalno djelovanje ima i DHA – tip omega 3 esencijalne masne kiseline kojom obiluje plava riba. DHA je, osim što djeluje protuupalno, i važna komponenta u membrani moždane stanice te kontrolira protok kalcija izvana i unutar stanice – jer previše kalcija u stanici dokazano doprinosi proizvodnji toksičnoga beta-amiloid proteina.
Drugi važan čimbenik za izgradnju membrane je PS – phosphatidil serine, za koji se smatra da poboljšava memoriju i druge kognitivne funkcije kod oboljelih od Alzheimera prema istraživanju sa Vanderbilt University School of Medicine.
Polutanti mozga
Drugi toksin pronađen u plaku kod oboljelih je aluminij?
– Mnoštvo studija pokazuje njegovu povećanu količinu u mozgu, ali se još točno ne zna je li on uzrok ili samo posljedica oboljenja. Poznato je da se, kako starimo, aluminij akumulira, a to znači da bismo trebali izbjegavati kuhanje ili čuvanje hrane u aluminijskim posudama ili folijama. Mineral cink može pomoći protiv toksičnosti aluminija ili nekog drugog metala te bi adekvatan unos cinka mogao biti važan dio prevencije i borbe protiv ovog oboljenja.
Za bilo kakvu nutricijsku efikasnu strategiju neuroni moraju primiti sve potrebne nutrijente za normalnu funkciju. Niti jedan nije važan kao što je kisik. Transport kisika je otežan ako postoji nedostatak vitamina B12, folne kiseline, niacina, ili esencijalne masne kiseline.
Drugi važni nutrijenti za uporabu kisika u metaboličkim procesima su vitamini B1, B3, A, C, E, kao i mineral selen. Već dugo se zna da nedostatak vitamina B1 uzrokuje oštećenje mozga. Jedna od opasnih komplikacija uzrokovana pretjeranom konzumacijom alkohola je nedostatak vitamina B1, stanje poznato kao Wernicke-Korsakoff Syndrome.
Simptomi uključuju uznemirenost, depresiju, opsesivno razmišljanje, dezorijentaciju, konfuziju, gubljenje pamćenja – simptomi koji se baš puno i ne razlikuju od Alzheimerova oboljenja. Vitamin B3 važan je jer se zbog njegova nedostatka razviju pelagra i senilnost.
Danas mnogi pokušavaju dokazati da ginko biloba može zaustaviti mentalni poremećaj, ali još uvijek ne postoji jak dokaz za to, iako je 1997. u Journal of the American Medical Association objavljeno da je ginko biloba ipak pokazao pozitivne pomake pri poboljšanju kognitivne i socijalne funkcije kod pacijenata koji su uzimali ekstrakt ove biljke.
