U studiju Radiopostaje Mir Međugorje pjesmom i razgovorom predstavile su se članice ženske klape Valovi iz Buenos Airesa María Cecilia Fernández Šarić, Daria Trošelj i dr. sc. Jelena Nadinić, koja je i potpredsjednica Savjeta Vlade Republike Hrvatske za Hrvate izvan Republike Hrvatske. O turneji i programima povezivanja iseljene i domovinske Hrvatske govorila je Snježana Radoš iz Hrvatske matice iseljenika.
Klapa Valovi okuplja potomkinje hrvatskih iseljenika druge i treće generacije. Osnovana je 2001. godine, a tijekom četvrt stoljeća djelovanja postala je važan čuvar hrvatske glazbene baštine u Argentini. Članice njeguju tradicionalno dalmatinsko klapsko pjevanje, izvode suvremene klapske skladbe, ali i obrade argentinskih pjesama. Tako svojim repertoarom povezuju hrvatsko podrijetlo i zemlju u kojoj su rođene i u kojoj žive.
Od suvremenih pjesama do klapskog pjevanja
Daria Trošelj prisjetila se početaka klape. Članice su se najprije okupljale i izvodile suvremene pjesme, a zatim su odlučile okrenuti se zahtjevnijem višeglasnom pjevanju bez instrumentalne pratnje.
„Ponovno smo se okupile i počele pjevati. U početku su to bile pop-pjesme, a onda smo odlučile prijeći na klapsku pjesmu – da budu samo glasovi, bez gitare, bubnjeva i glasovira. Tako je počeo naš put koji traje već 25 godina.“
Početci nisu bili jednostavni. U Argentini nisu imale dovoljno notnih zapisa za ženske klape, a žensko klapsko pjevanje u to se vrijeme snažnije razvijalo i u Hrvatskoj. Povezivanjem s klapama i glazbenicima iz Hrvatske postupno su širile repertoar i usavršavale način pjevanja.
Posebnu ulogu u njihovu radu ima voditelj Marko Frković, koji im je pomogao razumjeti posebnosti klapskog zvuka, izgovora hrvatskih riječi i interpretacije pjesama.
Pjesma kao obiteljsko pamćenje
Za članice Valova klapska pjesma nije samo glazbeni izričaj. Ona je način očuvanja obiteljskog pamćenja i povezanosti s krajevima iz kojih su njihovi preci otišli u Argentinu.
Osobito emotivan bio je dolazak u Livno, rodni kraj djeda Maríje Cecilije Fernández Šarić. Njezini baka i djed upoznali su se nakon Drugoga svjetskog rata u izbjegličkom logoru Fermo u Italiji. Djed nije dočekao odlazak u Argentinu pa je baka u novu zemlju stigla kao udovica s dvoje djece.
„Ne znam iz kojega je sela moj djed bio, ali kada sam prošla Livnom pomislila sam: barem je jednom prošao ovuda, možda je ovdje popio kavu. Za mene je i to bilo dovoljno. Ako jednoga dana pronađem selo u kojem je živio, bit će to ispunjen san.“
U obiteljima članica klape hrvatski identitet čuvao se kroz jezik, vjeru, nedjeljnu misu, pjesmu, zajednička okupljanja i pripremanje tradicionalnih jela. Sarma, punjene paprike, gulaš i drugi obiteljski recepti prenosili su se s majki i baka na nove naraštaje.
Jelena Nadinić odrasla je u obitelji u kojoj se govorilo hrvatskim jezikom, dok je španjolski počela intenzivnije učiti tek polaskom u školu.
„Kada sam se rodila, u kući smo govorili hrvatski. Španjolski sam počela učiti tek kada sam krenula u školu. Svake nedjelje išli smo na misu, a pjesma nas je povezivala.“
Ništa nismo razumjeli ali smo nešto osjetili
Članice klape u Argentini nastupaju pred hrvatskom zajednicom, ali i pred publikom koja ne razumije hrvatski jezik. Iskustva s koncerata potvrđuju da glazba može prenijeti osjećaj i onda kada slušatelji ne poznaju značenje riječi.
„Nakon koncerta kažu nam: ‘Ništa nismo razumjeli, ali smo nešto osjetili.’ Glazba je univerzalna – ne morate poznavati jezik da biste osjetili emociju.“
Pjesme koje povezuju dvije domovine
U emisiji su članice Valova izvele nekoliko pjesama. Posebno mjesto zauzela je „Molitva“, pjesma povezana s iskustvom hrvatskih iseljenika koji su nakon Drugoga svjetskog rata prošli kroz logor Fermo. U njoj su sažete bol zbog napuštanja domovine, čežnja za rodnim krajem i nada koja je iseljenike pratila u novom životu.
„To je posebna pjesma za hrvatsko iseljeništvo. Govori o boli i čežnji naših roditelja koji su morali napustiti Hrvatsku i opisuje njihovu ljubav prema domovini.“
Klapa je predstavila i argentinsku tradicijsku pjesmu „La Arenosa“, povezanu sa zemljom, vinogradima i berbom. Izvedba je pokazala kako Valovi u svom repertoaru povezuju hrvatsku i argentinsku glazbenu tradiciju.
Tijekom turneje članice su izvele i pjesmu „Diva Grabovčeva“, kojoj je posebno značenje dao posjet Kedžari. Pjesme koje izvode tako postaju povezane s konkretnim mjestima, obiteljskim pričama i susretima s ljudima.
Turneja kroz Hrvatsku i BiH
Gostovanje klape Valovi dio je projekta Hrvatske matice iseljenika, koji je obuhvatio Četvrti susret klapa Hrvata izvan Republike Hrvatske i turneju po Hrvatskoj te Bosni i Hercegovini.
Nakon susreta u Hrvatskom narodnom kazalištu u Splitu klapa je posjetila Dugopolje, Bol na Braču, Livno, Tomislavgrad, Kedžaru, Vitez i Međugorje, a program je nastavljen u Mostaru i Posušju.
Snježana Radoš naglasila je da ovakvi susreti omogućuju povezivanje klapa iz hrvatskih zajednica diljem svijeta, ali i prijenos znanja između domovine i iseljeništva.
„Ovi susreti povezuju klape međusobno i zato su važni za očuvanje hrvatske kulture, jezika i, u konačnici, nacionalnoga identiteta.“
Istaknula je i da susreti s iseljenim Hrvatima mogu potaknuti stanovnike Hrvatske i Bosne i Hercegovine da snažnije cijene vlastitu kulturnu baštinu.
„Nekad se posramimo kada vidimo da ljudi izvan Hrvatske ovu zemlju vole više nego mi koji je ponekad uzimamo zdravo za gotovo. Kada vidite kojim srcem oni pjevaju, onda je korist i za nas i za njih da ih poslušamo.“
Baština se mora prenositi novim naraštajima
Jedan od najvećih izazova hrvatskih zajednica u Južnoj Americi jest prenošenje jezika, pjesme i osjećaja pripadnosti trećoj, četvrtoj i sljedećim generacijama.
U klapi Valovi već su pjevale ili danas pjevaju i kćeri pojedinih članica. Njihova je želja da mlađe djevojke nastave dolaziti na probe, upoznavati klapsko pjevanje i jednoga dana osnuju vlastitu klapu.
„Planiramo da se to nastavi: da mi koje smo odrasle učimo djecu, da se približe klapskoj pjesmi i možda jednoga dana osnuju svoju klapu. Važno je da ovo ne prestane.“
Jelena Nadinić upozorila je da se hrvatski identitet ne može očuvati samo povremenim okupljanjima i prigodnim obilježavanjima.
„Identitet se ne može čuvati samo prigodno. Potrebno je više raditi u zajednicama, posebno s trećom i četvrtom generacijom.“
Uz djelovanje u klapi, Nadinić sudjeluje u projektima povezivanja hrvatskih žena u Južnoj Americi. U razgovoru je predstavljena i knjiga „Čuvarice niti“, koja donosi životne priče žena hrvatskoga podrijetla u Latinskoj Americi. Te priče pokazuju koliko su žene pridonijele očuvanju jezika, vjere, obiteljskih običaja i svijesti o hrvatskom podrijetlu.
Međugorje kao mjesto zahvale
Za članice klape Valovi dolazak u Međugorje nije bio samo postaja na koncertnoj turneji. Bio je to hodočasnički susret i prigoda za zahvalnost.
Cecilia je prvi put posjetila Međugorje tijekom bračnog putovanja, kada je molila za svoju buduću obitelj. Deset godina poslije vratila se sa suprugom i troje djece kako bi zahvalila za primljeni dar. Ovaj put došla je s članicama klape zahvaliti za 25 godina zajedničkog djelovanja.
„Prvi put sam došla u Međugorje na bračnom putovanju moliti za svoju obitelj. Deset godina poslije vratili smo se s troje djece zahvaliti. Sada smo došle zahvaliti za 25 godina klape.“
Objasnila je i kako se članice pripremaju za nastupe: „Za mene nije najvažnije pjevati, nego zahvaliti. Prije koncerta molimo: ‘Gospe draga, neka bude tvoj glas, a ne naš.’“
Klapa Valovi tijekom četvrt stoljeća postala je više od glazbenog sastava. Ona je mjesto susreta, zajedništva i međugeneracijskog prijenosa hrvatske kulture. U njezinoj pjesmi susreću se sjećanja iseljenika, život u Argentini, vjera, hrvatski jezik i želja da novi naraštaji ne zaborave svoje podrijetlo.
„Prošle smo mnoge izazove, ali nešto se dogodi kada smo zajedno. Kada ima ljubavi, to je jedino što je potrebno da nešto funkcionira. Ova klapa je upravo to.“
Cijeli razgovor, kao i pjesme koje su članice klape Valovi izvele u studiju Radiopostaje Mir Međugorje, poslušajte u emisiji „Sitan kamen do kamena“ na našem YouTube kanalu.
Vedran Vidović
