Više gradova u Svetom pismu nosi naziv “Cezareja” tj. Carska. Neki od njih su Cezareja Antijohijska, Cezareja Palestinska (Cezareja Stratonova) i Cezareja Filipova. Cezareju Filipovu (4. pr. – 34. po. Kr.) izgradio je kralj Filip Herod tri godine prije Krista za svoju prijestolnicu u Galileji ispod planine Hermona (2759 m) gdje nastaje od triju izvora rijeka Jordan. Prozvao ju je po Augustu Cezareja i po svome imenu. Danas se Cezareja Filipova zove arapski Banijas, po hramu boga Pana. To je bilo pogansko svetište. Zvala se nekada Paneion.
Kad se Isus s učenicima približio Cezareji Filipovoj, postavlja im dva vrlo važna pitanja. Prvo: “Za koga drže ljudi Sina Čovječjega?” ( Mt 16,13) Ovu zgodu donose i evanđelisti Marko u 8,27-30 i Luka u 9,18-21. Učenici iznose različita mišljenja ljudi. Svrstali su sve odgovore u tri skupine: 1. oni koji Isusa smatraju Ivanom Krstiteljem, 2. oni koji su ga smatrali prorokom Ilijom i 3. oni koji smatraju da je prorok Jeremija ili neki od proroka.
Isus nastavlja dijalog s njima i postavlja im drugo važno pitanje. To je izravno pitanje jer želi znati što oni misle o njemu: “A vi, za koga me držite?” (Mt 16,15).
U ime svih učenika, Dvanestorice, Petar uzima riječi i odgovara Isusu na pitanje: “Ti si Krist, Sin Boga živoga?” (Mt 16,16) Ovim svojim odgovorom Petar potvrđuje da se oni razlikuju od drugih ljudi. Ovo je Petrova kristološka ispovijest. Joseph Ratzinger piše u knjizi “Isus iz Nazareta I.”: “Nakon velikog razdoblja propovijedanja u Galileji ovo je odlučujuća prekretnica: kretanje prema križu, kao i poziv na nasljedovanje po kojemu se učenici sada jasno razlikuju od ljudi koji samo slušaju Isusa, a ne idu s njim. Taj ih poziv jasno formira kao početak nove Božje obitelji – buduće Crkve”. Isus nastavlja obznanjujući odakle Petru i ostalim apostolima ta bitna kristološka spoznaja: “Blago tebi, Šimune, Jonin sine, jer tebi to ne objavi tijelo i krv, nego Otac moj nebeski.” (Mt 16,17)
