Mišljah na kraju balade odnosno kad po do sada viđenom velebno 16. Europsko rukometno prvenstvo u svakom pogledu završi, dati neki osvrt iz kuta bosanskohercegovačke vrste, međutim neke stvari naprosto tjeraju da se promptno reagira. U tom pogledu posebice je „teška“ izjava izbornika Irfana Smajilagića, veličanstvenog krilnog igrača osvajača olimpijskog zlata, koji je valjda pravdajući sebe kolegama koji s lica mjesta prate natjecanje u izjavi ustvrdio, a mediji prenijeli, da „domaći bh. rukometaši ne mogu igrati na europskom nivou!?“
Povećati roster
Kompletna izjava glasi: „Očigledno se moraju tražiti rješenja i povećati roster kvalitetnim igračima. Činjenica ja da naša liga ne može proizvesti igrače koji mogu igrati na europskoj razini. Jedan od načina je povećati kvalitetu domaće lige, a drugi je tražiti igrače po raznim državama, koji mogu svojom kvalitetom pružiti te usluge reprezentaciji. Dosta je kompleksan problem, što se tiče bh. rukometa. Ako ne bude jake lige i jakih klubova koji stvaraju igrače spremne da odgovore na zahtjeve protiv vrhunskih ekipa, onda je sve upitno. Zbog toga je vrlo bitno da se roster poveća i da igrači osjete šta znači igrati na toj razini“, kazao je izbornik bh. vrste, a prenijela Arena Sport BiH.
Ni zrna samokritičnosti, sve na igrače koji su u galimatijasu koji ih je snašao, BiH je najgora reprezentacija na Europskom prvenstvu, odnosno 24-ta, najmanje krivi. Izjavu u skraćenom obliku kojeg smo naprijed prezentirali, su prenijeli praktično svi mediji u BiH. Za alibi izjave ovoga tipa Hercegovci imaju ljepši izraz „udaranje dumina“. Iskreno te riječi pogađaju ne samo igrače na koje se odnose, nego i one koji prate sport. Još jedna narodna „i kamen bi zaplaka“, gledajući mlade rukometaše bh. vrste poslije izgubljene utakmice od Gruzije. Zločesti kamermani zumiraju lica tih igrača, još dječaka, očiju punih suza. Mirko Herceg MVP (najbolji igrač) 5. i 6. kola kompletnih kvalifikacija za Euro 2024., igrač međunarodne reputacije, utjehu je potražio skvrčen na parketu…
Prećera bolan, Irfane, pređera… |
Posve drugu konotaciju ima izjava Smailagićevog suigrača iz reprezentacije Vlade Šole izbornika Crne Gore. Nakon što su zbog nepravilne izmjene izgubili dobivenu utakmicu od Islanda, Šola je ustvrdio:
„Percepcija je da je Island čudo, ali sam igračima prije utakmice govorio da smo mi svaki pojedinačno bolji od njihovih igrača, bez obzira na što iskompleksirani likovi misle ako netko dolazi sa zapada, da je kvalitetniji od nas. To nije točno“, kazao je Šola.
Ovo je izjava koja diže igrače, koja diže reprezentaciju. Na koncu su Crnogorci pobjedom protiv Srbije sretni napustili Njemačku, u kojoj su još trebali ostati da nisu napravili kobnu glupost. Isto se može reći i za S. Makedoniju koja se nije mogla oduprijeti Francuskoj i Njemačkoj, ali je sa 29:27 nadigrala Švicarsku. O Sloveniji da i ne govorimo, redom je savladala Farske otoke, pa Poljsku i Norvešku.
Zakašnjeli time-out na utakmici protiv Gruzije |
Za bh. vrstu su posebice zanimljivi rezultati Crne Gore i Slovenije. Naime, naša reprezentacija je u kvalifikacijama po jednom pobijedila obje te reprezentacije, kako sada skoro isti ti igrači koji su nadigrali uspješne Slovence i Crnogorce, nisu dorasli velikim natjecanjima? Naprotiv to nije istina, bh. reprezentacija je loše pripremljena i loše vođena.
Bez izgovora
Dalje, još jedna anomalija, Smailagić je ponovio grešku svog prethodnika na klupi reprezentacije BiH Ivice Obrvana. Na najvažnijoj utakmici, odnosno utakmici koja se može dobiti, izostavi ključnog igrača. Smailagić je protiv Gruzije izostavio vratara Benjamina Burića jedinog u našoj vrsti koji sigurno može donijeti prevagu! Zašto – zbog toga što je Burić kritiku za „stradanje“ od Nizozemske uputio na pravu adresu, odnosno na izbornika. Na prošlom europskom prvenstvu katastrofalno potez isto zbog sujete, povukao je Obrvan, iz ekipe je protiv Češke. izostavio Nikolu Prcu, igrača koji je Česima na prethodnim utakmicama, trpao po sedam osam komada. Zbog tih poteza obojica su se obrukala, ne kažemo da bi rezultati bili drugačiji, nego da su morali igrati najbolji, a ne izgovarati se na ozljedu igrača, Obrvan u slučaju Prce, a Smailagić da i mladi „trebaju dobiti priliku“, u slučaju Burića.
Na kraju što reći, nakon što je bh. vrsta izborila nastup na Euru kao drugoplasirana u svojoj skupini, s četiri pobjede i dva startna poraza ispada da ti isti igrači ne umiju igrati. „Gluho bilo“ što kažu Bosanci, mada u oči upada sedam poraza u nizu, četiri u pripremnom razdoblju, a tri na Euru uz razliku od – 77 pogodaka(!), dakle svaku utakmicu naša vrsta je u prosjeku gubila s – 11 golova razlike. Smailagiću bi najbolje bilo čim prije otići, da nam u sjećanju ostane kao svojedobno najbolje svjetsko krilo, a ne kao neuspješan izbornik.
Tekst: Dušan Musa