Uloga logopeda u društvu ne svodi se samo na dijagnostiku i terapiju već nastalih poremećaja jezično-govorne komunikacije, nego i na prevenciju nastanka takvih poremećaja. Oni su važna karika u multidisciplinarnom timu u kojem sudjeluju liječnici, psiholozi, učitelji, socijalni radnici…
O ovoj temi razgovarali smo s magistricom školske logopedije Katarinom Hrstić, djelatnicom JU Edukacijsko-rehabilitacijski centar za djecu, mlade i odrasle osobe s teškoćama u razvoju Ljubuški.
Mnogi roditelji su često u nedoumici kada posjetiti logopeda. Što biste im savjetovali?
Logopeda je najbolje posjetiti kada roditelji primijete odstupanja u govorno-jezičnom razvoju svoga djeteta, bilo da se radi o nepravilnom izgovoru pojedinih glasova, zaostajanju u govornom izražavanju ili nefluentnosti govora. Kod djece čiji je razvoj uredan ove poteškoće su vidljive već u dobi između treće i četvrte godine.
Prve tri godine djetetova života ključno su razdoblje za usvajanje informacija o svijetu, komunikaciji, ali i za razvoj kognitivnih, jezičnih i govornih vještina. Jesu li roditelji dovoljno uključeni u praćenje razvoja djece?
Roditelji nisu dovoljno uključeni i informirani o razvoju kognitivnih, jezičnih i govornih vještina u odnosu na kronološku dob djeteta. Često se susrećem s razmišljanjima da je tepanje kod djece simpatično ili da će nefluentnost u govoru iščeznuti „sama od sebe“. Zato je, između ostalog, djeci potrebno čitati priče i slikovnice za razvijanje jezičnog izražavanja.
Koji su to najčešći urođeni i stečeni poremećaji govora?
Urođeni poremećaji su ortodonske anomalije kao što su: rascjep artikulatora, nazalnost, anomalije vilice (progenija, prognatija, otvoreni zagriz, križni zagriz, dijasteme). U stečene poremećaje ubrajamo nedovoljnu pokretljivost govornih organa, loš govorni uzor, infantilni govor, bilingvizam te zapuštenost.
Radite i susrećete se s djecom s teškoćama u razvoju. Na koji način im treba pristupiti?
Osim teškoća u nepravilnom izgovoru pojedinih glasova, mucanja, brzopletosti, teškoćama čitanja i pisanja, hranjenja i gutanja, svakodnevno se susrećem i radim s djecom s intelektualnim teškoćama (poremećaji iz autističnog spektra, ADHD, sindrom Down, cerebralna paraliza). Kod ovakve djece govorno-jezični razvoj može biti usporen ili zaostao te se javlja eholaličan govor. Osim verbalne komunikacije, jako je važna i neverbalna komunikacija, imitacija i pokazna gesta, kao i razvoj socijalnih vještina i samozbrinjavanja. U ovome slučaju dijete je potrebno uključiti u ranu intervenciju.
Nažalost, zbog dostupnosti moderne tehnologije, dječje igre padaju u zaborav. Do kakvih posljedica, primjerice, može dovesti često korištenje mobitela i računalnih igrica?
Često korištenje mobitela i računalnih igrica dovodi do poremećaja pažnje i koncentracije kod djece, nedostatka mašte i kreativnih igara te osiromašena rječnika. Primijetila sam da sve više djece komunicira na nametnutom „jeziku ekrana“, a ne na materinskom jeziku.
Kako izgleda prvi posjet logopedu i koja je njihova uloga u vrtićima i predškolskim ustanovama?
Logoped kod prvog posjeta upoznaje dijete i razgovara s roditeljem. Važno je, naime, uspostaviti dobru komunikaciju i suradnju između logopeda i roditelja, potom se obavlja opservacija, savjetuju roditelji za daljnji rad i po potrebi se dijete uključuje u redovnu logopedsku terapiju.
Uloga logopeda u vrtićima i predškolskim ustanovama je jako važna. Pored redovnih logopedskih vježbi, dijete se prati u skupini s vršnjacima, u izražavanju emocija, zanimanju za igre i učenje novih aktivnosti, ujedno se priprema za školu.
