Hladnije vrijeme isti vas tren podsjeti da vam trebaju dvije stvari u kućnoj apoteci: limun i med. Ako ste se zaputili prvo u butigu budite spremni kupiti mačka u vreći pod nazivom ‘med‘. Prođirali smo butigama u kojima je ponuda uglavnom ista, nekoliko vrsta meda odnosno proizvođača, na čijim etiketama ili nema nikakve deklaracije – odakle med dolazi i od kojeg proizvođača. Ako i naletite na deklaraciju na njoj obično piše uvoznik ili odakle je uvezeno, a porazno je što na onim deklaracijama koje postoje piše kako je to zapravo ‘proizvod na bazi meda‘. Svi pretpostavljamo – ako je med na policama butiga, prošao je zdravstvenu ispravnost nekoliko institucija, a pretpostavka je majka znate čega. I tu ulazimo u crnu rupu u kojoj se sve prodaje pod med. Često na deklaracijama možete vidjeti da je proizvod iz EU, izvan EU ili pak iz Kine, što vas samo po sebi odmah mora preplašiti. No prevara ima i kod proizvođača meda koji se ne prodaju u butigama, nego primjerice uz cestu, što je često u Neretvi. A na što se sve mora paziti kod kupovanja meda, teško je staviti i u knjigu, govori predsjednik Pčelarskog društva Dubrovačko primorje Majkovi, Ivan Lopina dodajući kako je 2024. bila loša po pitanju meda. Udruga pokriva područje od Neuma do Brgata i oko 90 pčelara, pa se na nekim lokacijama vrcalo samo za sebe, nije bilo dovoljno za veću proizvodnju, a na nekim je lokacijama godina bila dosta dobra.
-Jako je puno faktora koji utječu na kvalitetu meda, a kako ćete vi kao krajnji kupac zaključiti je li to pravi med ili patvorina kad otvorite onu teglicu? Bore se s time i dobri poznavatelji, ali najmjerodavnija je za to laboratorijska analiza koja točno govori o sastavu u toj jednoj teglici. Sve ostalo je podložno interpretaciji, u ovom slučaju za kupca je to totalna nepoznanica. Deklaracija bi trebala biti istinita i označavati što je unutra, a i sama udruga pčelara s time se godinama bori. Osobno mogu garantirati samo za sebe i nekoliko ljudi koje dobro poznajem i znam kako rade, ali za nikoga drugoga. A znate kakvi su ljudi, kad je biznis u pitanju, skloni su svakakvim metodama…” – pomalo poraženo govori Lopina. Što je u butigama – ne zna se, možda te deklaracije i jesu istinite i možda je u teglama stvarno med, a patvorine odnosno ‘proizvodi na bazi meda‘ često znaju biti jednostavno različite melase i šećeri, uz dodatke eteričnih ulja, primjerice kadulje ili lavande.
-E to kad je u medu naznačeno da je primjerice kadulja pa su mu dodana nekakva eterična ulja, a med je zapravo od repice, to je čak i manja prevara nego da je ustvari od raznih vrsta šećera, jer barem odgovaraju zdravstvenoj ispravnosti, barem se nadam da je tako. Teško je napisati formulu kako prepoznati pravi med ili patvorinu. Jer i patvorine, a ima i toga, ako se rade na malo višem nivou, dosta teško prepoznaju i iskusni proizvođači meda.” – kaže Lopina. Za kupca, po svemu sudeći, ovo je prava lutrija u kojoj nikad ni ne doznate jeste li dobili ili izgubili.
Ako ste mislili da ćete na prvi pogled skužiti da je nešto zaista med po tome je li kristaliziran i tu leži puno zamki, dodaje.
Pa kako ga onda prepoznati, kako ne nasjesti prevari i ne kupovati samo teglice šećera u nadi da u njemu ima i nešto meda?
-Najbolje je da nađete med od provjerenog pčelara i proizvođača i toga se i držite. Ovo govorim uvjetno jer ne mogu jamčiti ni za koga. Znate kako to ide, kad vas jednom netko prevari više mu se nećete vratiti, a to ne treba nikome. Uvijek računam da ako netko stavi svoju etiketu i svoje ime iza meda, da stoji iza toga da je to zaista pravi med, onaj kojeg je donijela pčela. Dodat ću samo da su tri najveće svjetske prevare one u vinu, maslinovom ulju i medu” – zaključuje Lopina.
