Krumpir nas je prehranio, često čujemo od naših starih kojima je ovo povrće bilo važna namirnica i gotovo svaki dan na jelovniku. Hoćeš pečeni, kuhani, u piti, ispod peke. Uz sve se slaže i brzo zasiti. Nismo mi na ovim prostorima jedini ljubitelji krumpira – vole ga u cijelom svijetu. Ipak, istočna i srednja Europa prednjače.
Treba se podsjetiti da su krumpir u Europu u 16. stoljeću donijeli španjolski osvajači iz Južne Amerike. Na neugledan gomolj tadašnji Europljani nisu baš blagonaklono gledali, ali su ubrzo prepoznali veliku praktičnu i nutritivnu vrijednost krumpira zbog čega danas u Europi uživa veliku popularnost.
Na sreću, mi imamo svoj, domaći krumpir Ljubuški rani koji postaje pravi BiH brend. Zato, kad god možete, potražite domaći krumpir na policama trgovačkih centara, tržnica ili direktno od proizvođača iz Šipovače ili Vojnića.
Ljubuški rani je krumpir koji kvalitetu duguje svom geografskom podrijetlu. Polja u okolini Ljubuškog su kao stvorena za uzgoj krumpira. Pored crvene zemlje koja je bogata mineralima do ovih polja prirodnim putem dolazi i čista voda. Kao što mu ime govori, Ljubuški rani je prvi krumpir koji sazrijeva, a sve to zahvaljujući velikom broju sunčanih dana i povoljnoj hercegovačkoj klimi.
Nema sela od onog u kamenu, nema neba kao onog južnog, nema zemlje od one crvene, ni krumpira do Ljubuškog ranog.
Kupujmo domaće!