Dalija Orešković predsjednica je stranke bez biračke baze i bez ikakva utjecaja na hrvatskoj političkoj sceni, koju je osnovala zbog pretjeranog osjećaja vlastite važnosti te joj politička egzistencija ovisi isključivo o dobroj volji jačih stranaka da je stave na svoju izbornu listu. Tako je i ušla u Hrvatski sabor, zahvaljujući vizionarstvu vodstva SDP-a, koje ne raspoznaje razliku između medijske vidljivosti i stvarnog političkog utjecaja. A da je obuzeta potrebom za stalnom medijskom vidljivošću, uvažena zastupnica demonstrira nam iz dana u dan. Grizući i napadajući kad god osjeti trenutak. Meta joj je ovih dana bio Zlatko Dalić, izbornik nogometne reprezentacije koji je svojim radom i uspjesima učinio za imidž Hrvatske više nego svi političari zajedno. Gđa Orešković prepoznala se u Dalićevoj tvrdnji: “Glasna manjina nas vrijeđa i ne voli Hrvatsku”, te je uzvratila: “Kako smo došli do toga da Zlatko Dalić, rođen u BiH, čija su usta puna zajedništva, etiketira nas Hrvate, ovdje rođene, koji nemamo drugu državu niti drugu domovinu…” I time se potpuno razotkrila. Političarka koja se godinama predstavljala kao braniteljica građanskih prava, kao liberalka, jednom jedinom izjavom pokazala je da je slika koju je gradila o sebi – lažna. Sad se vidi da je ona isključiva, ideološki netolerantna i retorički opasna političarka.
Šefica minorne stranke upravo je uvela novu podjelu Hrvata – “mi, ovdje rođeni” i “oni, rođeni u BiH”. Ona jasno razlikuje dvije kategorije Hrvata: “mi Hrvati” rođeni su u Hrvatskoj, oni su antifašisti, odgojeni, kulturni, nenaklonjeni Herceg-Bosni i NDH, a oni drugi, ili barem oni koje doživljava kao politički i svjetonazorski bliske Daliću, koji se ne uklapaju u njezin salonski obrazac domoljublja, sve su suprotno od toga. Takvom generalizacijom ona otvoreno vrijeđa Hrvate podrijetlom iz BiH implicirajući da su to Hrvati drugoga reda, da nisu dio jedinstvenoga nacionalnog korpusa. Ona poručuje da njihov glas vrijedi manje i da su zapravo pridošlice koji nemaju pravo oblikovati javni diskurs. Riječ je o otvorenoj diskriminaciji golemog broja Hrvata (prema procjenama demografa, 40 posto hrvatskoga stanovništva podrijetlom je iz BiH). Milanovićeva podjela na “mi i oni”, zasnovana na političkoj orijentaciji, obična je kamilica prema ovome što čini Dalija Orešković. Njezina diskriminacija po mjestu rođenja vrlo je opasna jer udara na ideju da smo jedan narod ma gdje bili rođeni. Kad netko diskriminira po vjeri ili boji kože, zastupnica Orešković opravdano se zgraža, a kad ona diskriminira po mjestu rođenja, to je valjda opravdano. To nije liberalizam, nego licemjerje i šovinizam u rukavicama uljepšan pseudointelektualnim floskulama.
Osim što su ginuli za Hrvatsku, Hrvati podrijetlom iz BiH ključni su oslonac Republike Hrvatske u demografiji (u valovima doseljavanja stigle su stotine tisuća radno sposobnih ljudi i mladih obitelji koje su usporile demografski pad), u gospodarstvu (mnogi su uspješni poduzetnici koji zapošljavaju desetke tisuća ljudi), u kulturi, znanosti, sportu. Bez njih Hrvatska bi bila slabija, siromašnija i demografski još ugroženija. Kad jednom nestane toga ljudskog i stvaralačkog kapitala, bit će kasno za kajanje. Ako Dalija Orešković želi sačuvati mrvu vjerodostojnosti političarke koja se kune u ljudska prava, mora se javno ispričati svim Hrvatima podrijetlom iz BiH. To je minimum ljudskog poštenja. Do tada ostat će zapamćena kao političarka koja je uvela sramotnu podjelu na “prave” i “manje prave” Hrvate.
