Život bez sporta je postao gotovo nezamisliv, posebno u životima naših namanjih, djece vrtićke dobi i školaraca. Koliko je sport važan pokazuju razne ankete, činjenice o poboljšanju zdravlja, fizičkog i psihičkog stanja. Sport ima važnu ulogu u svim područjima ljudskog života jer tjelesna aktivnost pozitivno utječe na usvajanje zdravog načina života. Redovita tjelesna aktivnost jedan je od ključnih faktora za zdrav život, unapređuje zdravlje i kvalitetu života, produžuje očekivano trajanje života i smanjuje rizik za kronične nezarazne bolesti.
Sportka škola „Play4Fit“ krenula je s radom u 4. mjesecu prošle godine i danas broji oko 40 polaznika. Svrha sportske škole je unaprijeđenje zdravlja kod djece koja su izložena lošem utjecaju okoline, prekomjerenom korištenju interneta i gledanju televizije, te smanjenom fizičkom aktivnošću. Ovim načinom treninga se unaprijeđuje psihomotorički status kod djece, kao i zdrave životne navike.
Ali, i rad škole sporta „Play4fit“ je poremetila pandemija, te su svoja vrata zatvorili onog dana kad su na snagu došle zapovijedi o zabrani okupljanja, u što su se svrstali i grupni treninzi.
Novinari portala Vrisak.info su razgovarali s Lukom Herceg, magistrom kineziologije i trenerom Male športske škole „Play4fit“ u Ljubuškom.
Za vrijeme korone, da li održavate online treninge ili neki drugi način treninga sa djecom, putem društvenih mreža?
Svjesni smo kako je pojavom corona virusa stanje puno ozbiljnije nego što se činilo na samom početku. Poremetilo nas je u mnogim našim obavezama, međutim moramo se pridržavati svih mjera opreza da ova situacija što prije prođe. Trendu online treninga se nismo pridružili iz razloga što se ipak najviše radi o djeci predškolskog i mlađeg školskog uzrasta, tako da poučen iskustvom sa treninga iz dvorane, koncentracija tog uzrasta za online treniranje nebi bila adekvatna. Sa tim uzrastima treninzi se većinom odvijaju kroz igru, a ne izričito „ozbiljan trening“.
Koliko je trening bitan za zdravlje djece, koje su prednosti treniranja u ranim godinama života?
Pojavom napredne tehnike i tehnologije prirodni oblici kretanja djece svedeni su na minimum. Teško se danas, kao roditelj pojedinac, izboriti sa svim vizualnim trendovima koji su nametnuti djeci, te se roditelji uglavnom „uklope“ u takav sustav. Problem se javlja činjenicom da imamo sve više različitih oboljenja kod djece već u ranoj fazi djetinjstva. Da bi to spriječili i da bi unaprijedili zdravlje djece, od velike važnosti je uključiti dijete u neki sport. Izbora sigurno ne nedostaje. Prednost treniranja već u ranijoj životnoj dobi pored razvoja i unaprijeđenja zdravlja, najviše usmjerena na razvoj socijalnih vještina među svojim vršnjacima u društvu.
Sve više djece je pretilo, koji je najčešći razlog tome?
Jedan od najvećih razloga pretilosti, ne samo djece nego i odraslih, je sve veći uvoz hrane sa stranog tržišta, a pri tome izbjegavajući proizvodnju vlastite, domaće hrane. Kad tome pridodamo još neaktivan način života, onda nam je jasno zašto dolazi do tolikog broja pretilih već u ranijoj životnoj dobi.
Pri upisu na trening, da li djeca govore koji je njihov motiv za treniranje, odnosno koji je razlog što kreću sa treningom?
Pošto se većinom radi o predškolcima i mlađim školskim uzrastima, većina djece dolazi zbog svjesnosti roditelja o aktivnosti u ranoj životnoj dobi, što je vrlo pohvalno za roditelje. Djeca nakon što pristupe treningu, trebaju maksimalno pet minuta da se adaptiraju, jer ponavljam, cilj treninga za te uzraste mora biti prilagođen kroz igru i zabavu. Imamo i stariju grupu do 15 godina. Tu dosta djece dođe i svojevoljno, svjesni koliko je za njih važan aktivan i zdrav život.
Koje vježbe se mogu raditi kući sa djecom, bez straha od ozljeda i pogrešnog izvođenja vježbi?
Da bi djeca ostala aktivna za vrijeme corone, mogu svakodnevno odraditi neki oblik tjelovježbe, po mogućnosti na otvorenom. Trening bi trebao biti umjerenog tempa sa vježbama razgibavanja svih dijelova tijela, počevši od glave do stopala. Takav svakodnevni oblik treninga za mlađu školsku dob bio bi dovoljan za aktivaciju.
Kako motivirati djecu da upišu neki sport?
Kao i u svemu ostalome, roditelj treba biti najveća podrška svome djetetu u motivaciji za neki sport. Danas u gotovo svakom gradu imamo sve veći sadržaj sportskih aktivnosti. Važno je da kroz razgovor s djetetom pronađemo sport koji bi dijete imalo želju trenirati, i što je još važnije, pustiti dijete da ono samo donese odluku i odabere sport. Djeca su puna mašte, i sigurno da će kroz djetinjstvo htjeti mijenjati sportove dok se ne pronađu u onom u kojem se najbolje osjećaju.
Jesu li trčanje i vožnja biciklom djeci dovoljni u današnje vrijeme, vodi li se kao aktivno bavljenje sportom?
Trčanje i biciklizam unaprijeđuju djetetov psihomotorički razvoj, te oni u budućnosti mogu postati i sport kojim se dijete želi baviti aktivno. Međutim, u ranijoj životnoj dobi, ovi oblici aktivnosti djeci služe više kao hobi. U toj dobi važno se baviti sportovima složenijih kretnih struktura.
Koliko puta tjedno i koliko vremenski je potrebno da se dijete bavi sportom, odnosno nekom sportskom aktivnošću ?
Dijete bi zapravo svaki dan trebalo da ima neki oblik igranja kroz svoje slobodno vrijeme. Što se sporta tiče, za predškolce i mlađe školske uzraste je dovoljno 2-3 puta tjedno, uz povremene odlaske na natjecanja, manifestacije, izlete itd.
Neki savjet za roditelje, koje vježbe mogu zajedno sa djecom izvoditi, da budu zanimljive i zabavne i jednoj i drugoj strani?
Sa djecom je uvijek i svugdje zabavno, tako da uvijek možete u kući ili na otvorenom odraditi tjelovježbu, uz neke vježbice snage (trbušnjaci, leđnjaci, čučnjevi itd.), te smisliti neki zabavan kratki poligon koji će izmamiti osmjehe i djece i roditelja.
