U sjeni neprikosnovenog rukometa i najvažnije sporedne stvari na svijetu, kako se tepa rukometu, živi ljubuška košarka. Uvjetno kazano, treći je to brat, klub je osnovan 1976. godine, dakle dvadeset godina poslije rukometnog, odnosno četrdesetak poslije nogometnog, piše Dušan Musa u Ljubuškom glasniku, posebnom izdanju Večernjeg lista povodom Dana općine Ljubuški.
Dugo je vremena tražio sebe, igrajući u različitim ligama, a najveći uspjeh bio je plasman u Ligu 13 BiH, odnosno premijer ligu 2004/2005. Međutim, u tom rangu klub je na žalost, izdržao samo četiri kola, a onda odustao. Trebalo je vremena da se ljubuška košarka vrati među žive. Opći je dojam da je klub trenutačno čvrsto na zemlji, dvojica trenera Mario Škegro i Marin Bubalo, vrijedno rade s četrdesetak dječaka. U natjecateljskom pogonu u ligama Herceg-Bosne, su tri ekipe – predkadeti, kadeti i juniori. Govoreći o klupskoj orijentaciji Mario Škegro trener i tajnik, inače bivši poznati košarkaš kaže:
„Klub je jedno vrijeme životario, dok 2014. godine nismo napravili zaokret, formirali upravo na čelu s Tonijem Kraljevićem i Goranom Džajićem, oformili selekcije, napravili plan rada i za nepune tri godine stvorili solidnu igračku bazu u mlađim kategorijama. S ponosom mogu istaknuti da su dvojica naših mladih igrača članovi hrvatskih selekcija. Dragan Džajić nastupa za U – 16, a Stipe Dugandžić za U – 14. Veliki su talenti. Za Dugandžića se zanima Cibona, dok Džajić na dvojnu registraciju igra i za seniore Brotnja. Imamo mi još nadarenih igrača, ali su njih dvojica za sada iskočila. U hrvatskoj U – 14 reprezentaciji angažiran je i naš trener Marin Bubalo“, ističe Škegro, te dodaje da je zacrtana i dugoročna orijentacija kluba:
„Nekolicina juniora su izlazna generacija, stoga planiramo naredne sezone od njih i mlađih igrača formirati i seniorsku momčad koja bi se natjecala u prvenstvu Herceg-Bosne. Time bismo oformili sve selekcije i dalje nastavili raditi bez rezultatskih imperativa, razvijati talente, stvarati košarkaške temelje. Vjerujem u budućnost košarke, ponovo jača interes i hrvatskih klubova za ove prostore, što nas drži u uvjerenju da dolaze bolji dani, bez obzira na probleme koji nas trenutno muče“, kaže Škegro.
Ti problemi proističu iz činjenice da u Gradska sportska dvorana u Ljubuškom, trenutno nema koševe. S obzirom da se utakmice rukometne SEHA lige moraju igrati na posebnoj podlozi, više nema mjesta u dvorani za pokretne koševe. Zbog toga su u prvom dijelu sezone selekcije HKK Ljubuški sve utakmice igrale u gostima. U nastavku bi trebali biti stalno domaćini, međutim kako stropni koševi još nisu gotovi u klubu ne znaju, hoće li ponovo sve utakmice igrati vani, ili kao domaćini u dvoranama iz susjednih mjesta – Čitluka ili Gruda.
Međutim, dok stasaju nove nade ljubuška košarka živi intenzivni život, poslije Marina Škegre, na sceni su Domagoj Bubalo, Mateo i Veso Čolak, Marko Ćuže pa Šimun Kovač i Vlatko Granić koji nastupaju za američke koledž ekipe…
