Rukometaši Izviđača Agrama u spektakularnoj prvoj utakmici polufinala Europskog kupa protiv trećeplasirane momčadi mađarske lige Tatabanye ostvarili su veliku 33:31 (17:16) pobjedu i zadržali dvogodišnju nepobjedivost na domaćem terenu. Pred 4000 bučnih gledatelja Izviđač je potvrdio svoju snagu i raskoš rukometnog talenta i pokazao da se sa svaki može nositi u Europskom kupu.
Gotovo cijeli susret Izviđač je vodio, s 41. minuti imao je i četiri pogotka viška (24:20), no gosti su do kraja prednost prepolovili. Iako su Mađari bili favoriti na papiru, Izviđač nijednog trenutka nije igrao podređenu ulogu.
– Pred našim navijačima, u ovako spektakularnoj utakmici, nitko ne može protiv nas. Odigrali smo mušku, čvrstu utakmicu i možemo biti zadovoljni. Na uzvrat nosimo dva gola prednosti, što nije malo, i idemo u Mađarsku odigrati jednako dobro. Pokazali smo da igramo ove sezone jednako i u gostima i kod kuće – govorio je nakon utakmice hrvatski reprezentativac Diano Ćeško.
Ćeško i Melić 18 golova
Trener Ivan Džolić zadovoljan je igrom svoje momčadi u prvom susretu. Utakmica s Tatabanyom potvrdila je da njegova momčad spremna svakom protivniku nametnuti svoj ritam i odgovoriti na svaku varijantu igre. Prepoznali su to i navijači, zdušno podržavaju igrače i trenere u klubu.
– Idemo u Mađarsku pokazati da možemo još bolje. Rezultat nije važan, i ako izgube, ovi momci su naši heroji. Ponosni smo na njih, na njihovu borbi i srce koje daju za naš klub i naš grad – poruka je koja se najčešće vrtjela jutro poslije utakmice u ljubuškim kafićima.
Ivan Džolić već planira što treba odraditi bolje u uzvratu.
– Osjetila se trema na početku utakmice. Tatabanya je povela 3:0, no momci nijednog trenutka nisu prestali vjerovati u sebe. Već do polovine prvog poluvremena okrenuli smo rezultat na svoju stranu. Nikad više navijača nije bilo u dvorani, doslovno su nas nosili. Nije bilo lako održati četiri gola prednosti do kojih smo došli u 41. minuti, jer objektivno Tatabanya ima veću širinu od nas, čak 13 njihovih igrača postizali su pogotke. Imali smo puno tehničkih pogrešaka, to je malo neuobičajeno za polufinale, ali griješili su i gosti. Taj segment igre možemo u uzvratu popraviti. Tatabanya će ipak morati stizati našu prednost – kaže Ivan Džolić.
Pogotke za Izviđač, koji je tjedan dana prije osigurao 12. naslov prvaka BiH, postigli su Fahrudin Melić 10, hrvatski reprezentativac Diano Ćeško 8, Amer Šahinović 6, Zvonimir Lukenda, Filip Odak i Danijel Stijović po 2, te Matej Šimić, Mihael Bebek i Đorđe Ratkovića po 1. Vratar Milan Knežević skupio je pet obrana, dok su kod Mađara najefikasniji bili Huba Vajda s 4, te petorica igrača, Španjolac Ignacio Jimenez Plaza, Tamaš Papp, Pedro Rodriguez i Bence Krakovszkis s po tri gola.
Odluka u petak
Momčad Izviđača već u utorak je išla u Zagreb, gdje će trenirati i prenoćiti, a u srijedu nastavlja put prema Tatabanyi, gdje ih u petak 1. svibnja, u 17 sati čeka uzvrat u prekrasnoj sportskoj areni koja može primiti 6000 gledatelja.
– I u Tatabanyi ćemo imati veliku podršku naših navijača. Na svakom koraku se traži mogućnost prijevoza. Mađarska nije daleko, očekuje se prava invazija naših navijača ne samo iz Ljubuškog nego i iz susjednih hercegovačkih i dalmatinskih gradova. Čekaju nas sigurno novi taktički izazovi na koje smo spremni. Imamo pravo nadati se finalu – zaključuje Ivan Džolić, mladi trener koji je pred ostvarenjem najvećeg europskog dosega u povijesti kluba.
U drugoj polufinalnoj utakmici Celje Pivovarna Laško pobijedilo je makedonski Ohrid 27:26 (15:11), što znači su sve četiri momčadi izjednačene i da presudan može biti samo jedan pogodak.
4000 gledatelja skandiralo je Josipovo ime
Najemotivniji trenutak ljubuške utakmice bila je podrška igrača obje momčadi, Izviđača u kojem je Josip Šarac ponikao i Tatabanye čiji je danas član. Kad su igrači razvili transparent s imenom hrvatskog reprezentativca koji bije bitku za svoje zdravlje, 4000 gledatelja skandiralo je Josipovo ime. Mnogima su kanule suze iz oka samo s jednom željom – da Šarac ozdravi.
– Dobit će Josip i ovu utakmicu. Poznajem ga cijeli život. Obiteljski smo povezani. S njegovim bratom Ivanom godinama sam sudio prvoligaške utakmice. Bili smo nerazdvojni. Josip je hrabar, uporan momak i vjerujem da će pobijediti opaku bolest. To mu svi želimo i molimo za njegovo ozdravljenje – kazao je Ivan Džolić.
