Dvije prijateljice iz Ljubuškog, Helena Bilić i Jelena Džolić, stoje iza veselog i posebnog branda Lola.tees. Počele su s izradom majica s natipisima, a danas u ponudi imaju haljine, suknje i tunike.
Da je uspjeti u Hercegovini moguće dokazuju dvije prijateljice iz Ljubuškog koje su cijelu priču oko svog brenda Lola.tees započele sasvim slučajno, a kako kažu nastavilo se namjerno. Počelo je s jednim modelom majice u one size veličini sa zanimljivim natpisom, a nastavilo se T-shirtima, dok danas broje više od sto modela u Lola ponudi.
Sada su već stekle veliku popularnost, a njihov brend iz dana u dan raste i napreduje. Popričali smo s curama koje su nam otkrile tajnu svog uspjeha i kako je to raditi u Hercegovini.
Što vas čini posebnim brendom u moru današnjih trendova?
Mislimo da je to u prvom redu personalizacija naših modela, boja, materijala, natpisa, odnosno prilagođavanje željama kupaca i direktni kontakt sa kupcima, iako se odvija online, ostvarujemo prijateljski odnos sa svakim našim kupcem i trudimo se što bolje prezentirati svaki pojedini proizvod.
Uspijevate li uskladiti privatni i poslovni život?
S obzirom da se radi o ovakvoj vrsti poslovanja, trgovini koja se nalazi u virtualnom obliku ponekad malo teže. Obzirom da su Lole već dosta prepoznatljive, nerijetko se kontakt s kupcima događa i na ulici.
Kao ženama, koliko vam je bilo teško uspjeti? Je li na tom putu bilo prepreka?
Prepreke postoje u svakom poslu, pa tako i u našem. Po osnovu spola nismo doživljavale neugodne situacije, čak štoviše, mislimo da smo pozitivnim pristupom ovomu što radimo, uspjeli dobiti pozitivan odjek i s druge strane, odnosno generalno ‘’javnosti’’.
Vaša motivacijska poruka za sve mlade koji negdje čuče s idejama, a možda ih se boje pokazati? Kako se pokrenuti?
‘’Sve je u tvojoj glavi. I strah i snaga da ga savladaš.’’
Kako je raditi u Hercegovini, s obzirom na veliki broj iseljavanja?
Jako smo tužni zbog svega što se danas događa i zbog činjenice da veliki broj mladih ljudi odlazi u inozemstvo u potrazi za ostvarenjem. Mi smo dijelom imali sreće, ali smo se i potrudili stvoriti vlastiti posao i nastaviti raditi na njemu. Znamo da mnogi ne uspijevaju obzirom na različite životne okolnosti, no svime što radimo zapravo želimo i poručiti da se može. Naš cilj i san je ostati i djelovati na prostoru na kojem smo se rodili.
