Stvarate li nekog novog Mandića, nonšalantno smo upitali u Izviđačevoj rukometnoj školi u Ljubuškom, ne očekujući ozbiljan odgovor na naše neozbiljno i kurtoazno pitanje.
– Već ga imamo! – rekli su nam.
Riječ je o Mihaelu Mandiću, bratu reprezentativca Davida Mandića.
– Mihael je 2007. godište, deset godina je mlađi od Davida, a već sad izgleda isto kao on. Uz to je uporan, redovit na treninzima i potpuno posvećen rukometu, kao i stariji mu brat – kazao nam je njegov trener Slaven Tomić, koji trenira s “vojskom” Izviđačeve djece.
Sve smo osvojili
Iako mu je tek 11 godina već skoro pola života bavi rukometom.
– Ovamo djeca dolaze već s pet-šest godina. Čim krenu u školu. Imamo tri škole rukometa u tri područne škole u Ljubuškom. Svake subote međusobno se natječu u mini rukometu i dosta je vatreno na tim turnirima, a u mini rukometu su osvajali mnoge turnire u BiH i Dalmaciji. S 11 godina prelaze u veliki rukomet – kazao nam je Tomić.
– Sve smo osvojili u mini rukometu i sad smo prešli u veliki – govori Mihael, koji igra na poziciji srednjeg vanjskog i tu bi, kaže, volio ostati. Uzor mu je brat.
– Pa kad sam s bratom počeo dolaziti na treninge, nisam ni znao za druge rukometaše osim njega. On je dobro igrao i bio mi je uzor – kazao je mlađi Mandić.
Ima nas diljem svijeta
Stariji brat je također trenirao, ali je davno odustao. Došao je po Mihaela nakon treninga, a Mihael priželjkuje da Hrvatska bude prvak svijeta. Gleda sve rukometne utakmice.
– Francuza me nije strah. Karabatića su doveli za drugi krug. Misle da ćemo se mi preplašiti kada ga uvedu, ali njega se više ne treba bojati – zaključio je Mihael Mandić, koji bi za desetak godina, ako nastavi bratovim stopama, trebao biti na velikom natjecanju s reprezentacijom.
Uz Davida Mandića, u PPD Zagrebu su još dva izdanka iz ove akademije: Hrstić i Ereš, dok je Šarac u RK Celju. Oni su proizvod Rukometne akademije koja je osnovana 2006., na 50. obljetnicu kluba.
Tu je još petnaestak igrača i igračica koji su počeli u ovoj akademiji i koji danas igraju u Kataru, Austriji, Njemačkoj, Turskoj, Francuskoj…
Mnogi danas igraju u klubovima iz BiH. Ima i onih koji nisu počeli u Ljubuškom, ali su ondje stekli punu afirmaciju, poput braće Burić iz PPD Zagreba.
Imaju viziju kako se s novom generacijom za dvije godine opet dignuti do vrha. Ne treba ni sumnjati jer među 230 djece koja treniraju mora biti novih alilovića, šega, buntića, mandića…
