Manuela Rašić iz Ljubuškog napisla je prekrasnu molitvu koju prenosimo.
Stojim na rubu litice
Dizem pogled gore Oce
Nebo je prepuno teskih,tmurnih oblaka
Tamno sivilo razbijaju jaki gromovi
Paraju zrak pred sobom
Razdiru oblake na sebi svojstven nacin
Sve jace
Sve glasnije
Sve blize meni…
Ne bojim se Oce
Znam daces me ocuvat
Od svake kise
Od svakog groma
Od svakog vjetra
Od svakog sivila
Od svake oluje
Od svakog pada s litice
Vjerujem ti Oce
Vjerujem da ces kroz to sivilo
Spustit pogled na mene
I dat mi
Kroz kisu RAZUM
Kroz gromove HRABROST
Kroz vjetar LjUBAV
Kroz sivilo MUDROST
Kroz oluju SNAGU
Kroz pad s litice POVJERENJE
Hvala ti Oce….
